Argh. Forrest Gump. Plump.

Nisam dosad pisala recenzije o filmovima, ali sam nedavno opet pogledala „Forrest Gump“. I to su, pretpostavljam, ti određeni trenuci kada ti nešto sjedne jasnije nego prije.

Društvena satira Amerike, nevjerojatno dobro pogođen Tom Hanks i puno drame pomiješane s ironijom i humorom. Leglo mi je k'o slobodan vikend!
Jedan mi je dio posebno zapeo za uho: „Nekad jednostavno nema dovoljno kamenja“, kaže Forrest kad se njegova cura dohvati kamenja da raščisti tešku prošlost.
Točno tako. Nekad se za neke stvari ne isplati boriti i to shvatiš čak i ako nisi previše bistar.
„Po noći, dok sam sâm, uvijek mislim na istu osobu“ – nešto je u toj noći da nas tjera da uvijek prije spavanja prevrćemo prošlost i ljude oko nas. Ne znam u čemu je fora, jel' to mrak ili nešto drugo da djeluje tako?

„Svatko je kovač svoje sreće“ – iako se nekad čini da nemamo ni utjecaj ni kontrolu, zapravo je u pravu. Bilo je par situacija u životu u kojem sam napravila neku sitnu stvar, a ona je okrenula druge velike da mi se dogode. Tu sam samo ja kovala.
Zatim već izlizana i bezbroj puta citirana fora Forrestove mame: „Život je poput bombonjere. Nikad ne znaš što ćeš dobiti“ – znaš, jer dobiješ većinom ono što očekuješ ako očekuješ loše, a NEMAŠ POJMA što ćeš dobiti ako očekuješ puno i dobro.

Neću drobiti o tome kako je to film o tome da svatko tko to istinski želi može uspjeti i kako za nikoga bitne stvari u životu nisu nedostižne ako se potrudi da ih dobije.
Da, to je film o upornosti i nevjerojatnoj snazi i to je vrlo nerealan film, ali to je i film o slučajnostima i tome da nemamo sudbinu dok si je, barem malo, ne napišemo sami.
To je film zbog kojeg ti dođe da budeš GLUP jer ti se čini da bi neke stvari jasnije shvaćao. Koliko je to paradoksalno?

Ako još uvijek niste shvatili, preporučam vam da pogledate taj film pod obavezno (ukoliko već niste) kad ste najanalitičnije raspoloženi. S premotavanjem ako treba.
I... to je film o nesuočavanju. Ne mogu suditi o nekome tko je imao težak život kao Forrestova Jenny u filmu, ali pretužno je kad netko potrati život jer ne zna kako sanirati štetu koja je nastala u najranijem dijelu života. Napominjem – ne mogu i neću suditi o preteškim stvarima koje sama nisam iskusila, ali ono što je bila poruka koju prije nisam odmah uočila jest da sa suočavanjem s teškim stvarima treba požuriti, inače se još više zeznemo.

Najzanimljiviji citat, koji je zapravo „lajtmotiv“ cijelog filma: „Trčao sam po svijetu… jer mi se trčalo. I to je sve što ću reći o tome“ – nekad radimo neke stvari jer nam se u tom trenutku, naprosto, tako hoće. Spontano i nekad s posljedicama, a nekad bez ijedne. I to je sve što ću reći o tome.

Uživajte u svojim bombonijerama!

Pusa,

Iva