Biti hrabra

Uvijek sam u životu poslove mijenjala kao čarape, klizeći s jednog na drugi i radeći rezove. I to ne samo poslove, već i cijele struke – iz marketinga u novinarstvo iz novinarstva u PR,a iz PR-a u fitness i sada napokon u poduzetnike... Mjesto gdje su se svi moji talenti i znanja stečeni u posljednjih nekoliko godina stopili u jedno.

I često su mi ljudi govorili kako sam nestrpljiva, kako srljam, kako ne poštujem autoritet i kako općenito ne mogu i ne smijem živjeti na taj način, bez sigurnosti i pravocrtnog gibanja. Slušajući savjete koje na kraju nikada nisam provodila, i sama sam postala uvjerena da negdje griješim, nešto samnom osobno „ne štima“ kad ne mogu ostati na jednom mjestu. Do kada? Zauvijek?

I tako sam neki da razgovarala s prijateljicom koja se sprema na jedan potez kojim će napustiti posao i otploviti u „nesigurnu“ luku odnosno, ja bih rekla isploviti na pučinu beskrajnih mogućnosti. I čula je i ona savjete od kojih su mi dva osobito ostala zvoniti u glavi. Prvi od njih je : „Hej, jesi normalana, pa gdje ćeš na jesen, kako ćeš naći posao, ostani tu ovo ti je barem sigurno!“ , a drugi je glasio otprilike ovako: „ Griješiš, donosiš krivu odluku!“

Siguran posao' Postoji li danas siguran posao? Ja bih rekla da je to utopija u vrijeme kada propadaju najače kompanije pa čak i industrije, a raspravlja se i o otkazima u državnim službama. Teško je danas biti siguran u bilo što, a najmanje u svoje radno mjesto. Jedino u što možeš biti siguran jesi ti sam. Ti i tvoja mogućnost adaptacije, želja da radiš što god bude trebalo i volja da se pokreneš onda kad ti se čini da ti se svijet urušava.

A što se tiče krivih i pravih odluka, samo ću se nasmijati. I neću vam držati predavanja kako ne treba gledati u prošlost i razmišljati što bi bilo da je bilo, jer to ionako već svi znamo. Samo ću reći kako, vjerujte mi, krive odluke ne postoje. Ne postoje niti prave odluke, postoje samo različiti putevi koji nas vode na ista ili različita odredišta. A odredišta ionako nisu toliko važna, samo putovanje ono je što se računa. Jer, kad dodješ do odredišta, nema tu potpune sreće koju nekako svi tražimo a što nema smisla... Na odredištu već gledaš slijedeće, a onda ono iza, očekujući da ćeš doseći sreću – tamo negdje! Ne dragi moji, sreća je sada i ovdje na tom putovanju. A koliko će ono biti zanimljivo ovisi o nama samima.

Biti hrabra, znači donijeti odluku bez straha i panike, već s vjerom u srcu i osmijehom na licu pitajući se: gdje će me ovo odvesti i što me sve čega na putu! A čeka vas na svakom – pokoji lijepi trenutak, poneka teža lekcija i puno događaja koji nas oblikuju. Zato, budite hrabri, isplovite na pučinu i poslušajte savjet jednog pametnog čovjeka koji je rekao: „Čovjek ne može upoznati ocean, ako nema hrabrosti iz vida ispustiti obalu.“

Sretno vam putovanje i nemirno vam more!