Trening koji me izmorio!

Spavam, sanjam i odjednom čujem kako mi zvoni budilica. Točno je 05:00 sati i vrijeme je za ustajanje. Brzo spremanje, dotjerivanje, a zatim odlazak u Oravedu. Dolazim tamo, malo mi se spava, ali idem dalje.

Relaksacija je opet prošla kroz razgovor, a to je definitivno mene tjeralo na spavanje. :) Zatim smo nakon relaksacije otišli kod Mirjane Tonković koja je porazgovarala s nama i dala nam još savjeta i na tome joj puno hvala. Mirjana je zaista jedna divna i topla osoba te smo ju sve tri bucke jako zavoljele.

Eh, onda dolazi trening. Na treningu je bilo dosta naporno, prvi trening koji je mene doslovno izmorio. No da bi uspjela trebam se trudit i mučiti, ali i uživati. Pa samo uživale u Mexico Sun-u gdje su nas simpatične cure namazale zelenim algama, zamotale u foliju i pustile da se preznojavamo. :)

Kada smo završili sa svim obvezama bilo je otprilike 14:00 sati. Iskreno, bila sam jako umorna, no uspjela sam se malo odmoriti vozeći se u tramvaju i busu do posla. Današnji dan je bio jedan od težih do sada, ali preživjela sam, uspjela sam i zadovoljna sam. Danas pišem ovako kratko jer nas i sutra čega malo duži dan pa ću sutra sjesti na kompjuter i napisat nešto više.

pusica
Barbara

Komentari...

Trening na hladnom zraku!

Tmurno i kišovito jutro nije baš davalo nade da će dan biti lijep. No oblaci su me prevarili. Kada je sunce zasjalo, shvatila sam kako je dan predivan i kako su ljudi oko mene nešto veseliji.

I ja sam danas bila jako sretna i vesela. Na relaksaciji u Oravedi je bilo dobro. Nismo se opuštali kao uvijek, ali smo dosta pričali, učili itd. Predivno sunce davalo je čar jesenskom danu. Sva užurbana krenula sam u World Class i tamo pričekala drage bucke Marijanu i Neru i  "gunđala " Edu  (čitaj-super trener).

Trening nije bio kao uvijek u teretani, već nas je simpatičan gospon trener odveo malo na svjež i hladan zrak. I jako mu na tom zahvaljujem jer trenutno osjećam lagano peckanje u grlu (puno sam hvatala zrak pa je previše hladnog zraka prošlo kroz moje grlo). No sve u svemu trening je bio i više nego odličan. Odlična ekipa, odlična atmosfera... Čak su se i kamerman Tomislav i fotografkinja Matea preznojili od silnog trčanja za nama. Iskreno, meni je danas bio jedan od boljih treninga. :)

I za kraj zahvaljujem svim dragim osobama koje su mi danas probudile još veću želju za radom, hvala na lijepom razgovoru i mislim da mi je sve ovo danas trebalo da shvatim koliko tog imam pred sobom. Trudit ću se, pokazat ću da mogu i od danas sam još bolja i imam veću želju.

Hvala!
pozz
Barbara

Komentari...

Veliko hvala!

Prolazimo teško razdoblje u životu. I koliko god se činilo da ne napredujemo, moje mišljenje je da definitivno imamo velikih pomaka. Smatram da moj razlog debljine nije bila prehrana, već način života. Priznajem imala sam više slobodnog vremena, ali ne onoliko slobodnog vremena koliko neki smatraju da sam imala.

Imam 20 godina i moj se život vrti oko toga kako preživjeti u današnjem svijetu, a ne oko toga kada ću sjesti na kavu, kada ću moći malo tračati s prijateljicama. Ja ne maštam o tome kako ću potrošiti cijelu plaću na kave i robu, već kako pametno uložiti svaku kunu. Istina, znala sam se ponekad zaigrati pa potrošiti i ono što mi je ustvari trebalo za nešto bitnije, ali smatram da nisam kao i svaki drugi moj vršnjak.

U životu sam imala sve što sam htjela, ali isto tako znam da je to sve trebalo mukom zaraditi, a ne da je palo mojim roditeljima s neba. I isto tako znam da što god ja sad budem trebala u životu - to ću svojim rukama morati zaraditi. 

Mnogi koje znam uopće ne vide nikakve pomake što se tiče izgleda. No, zahvaljujući svemu ovome, shvatila sam da sam jedna zrela osoba, koja se još uvijek bori sa djetetom u sebi (ali nakraju imam samo 20 godina, mogu si dozvoliti da bar još malo budem dijete jer ionako studiram za odgajateljicu), koju boli kritika bila dobra ili loša (ne smatram se nepogrješivom, već jednostavno je teško prihvatit tuđe kritike i mišljenje kada misliš da si ti u pravu).

Definitivno sam otkrila da mrzim nepravdu i ulizivanja. Shvatila sam da u životu stvarno dobro prolaze oni ljudi koji doslovno hodaju po drugim ljudima. Iskreno, ja ne želim nekome zlo, samo da bi meni bilo dobro. Nisam osoba koja je spremna glumiti i davati lažnu sliku o sebi. Nisam netko tko je spreman raditi svašta da bi sebi ugodio. Nisam osoba koja ne stoji iza svoje riječi - sve što kažem to i mislim (osim kada imam neke luđačke dane pa puknem bezveze).

Nisam osoba koja misli da je uvijek u pravu i nisam osoba kojoj treba poseban tretman. Prilagodljiva sam, uvijek sam tu za onoga tko me treba, nisam glumica i sve što ste do sada vidjeli - to sam ja. Sramežljiva, povučena u početku, no kasnije vesela, nasmijana, uvijek spremna za izazov, za društvo, za rad, dobar provod. Volim svoj život kakav god da bio.

Sretna sam s onim što imam i ne težim nečem još boljem, jer da bi dobila nešto još bolje, nešto moram izgubiti. A ono što volim ja ne želim izgubiti. Volim svoju obitelj, dečka, prijatelje, male bebice koje su stigle u obitelj i one koje tek stižu. I da mi netko ponudi raj, ja bez svih voljenih dalje ne idem. Materijalno me ne zanima (osim onog što mi je potrebno da bi živjela) jer to ne pruža ljubav i sreću, već samo trenutno zadovoljstvo.

Meni je bitna ljubav, sreća i zdravlje, a ostalo neka prolazi kraj mene. Ne zanimaju me pobjede ni gubitci, jer iz svake poražene borbe izlaziš kao pobjednik. I koliko god drugi ne vidjeli napredak, ja ga itekako vidim. Jer ovako nisam razmišljala, nisam živjela i nisam znala cijeniti ono što imam.

Hvala frendicama.hr, dragoj Diani i cijelom timu što mi je pomogao da shvatim što imam u životu. Iskreno, ali onako najiskrenije - meni pobjeda na kraju ne znači ništa jer sam već sad pobijedila samu sebe. I čestitam si na tome. I iskreno, ljutila sam se na neke i još uvijek me malo drži neka ljutnja, ali proći će me - dok ne prihvatim kritiku.

Hvala onima koji su uporni u kritiziranju, jer možda će baš oni bit ti koji će mi pomoći da naučim primati kritike. Hvala svima onima koji ne vjeruju da ja mogu i da želim bit bolja, mršavija i zdravija osoba, jer da nema njih ja se ne bi trudila još više.

Hvala svima onima koji su si stvorili negativnu i lošu sliku o meni, jer ja ću uživati u zbunjenim pogledima kada će ti isti shvatiti da sam ja totalno drugačija. Nisam savršena osoba, niti ću to ikada biti, a niti želim biti jer sve savršeno vuče i loše za sobom. Hvala svima na lijepim trenutcima, ali i na ružnim. Danas samo zahvaljujem svima za sve. Jer bez svih njih, ja ne bi bila to što jesam.

Hvala!

Foto: Atema Photography

Komentari...

Čeka me horor!

I što napisati nakon još jednog dana?! Ne želim nabrajati kako sam umorna, iscrpljena, ne želim ni pisati kako sam provela dan jer je pretežito bio ko i svaki drugi.

Ušla sam u 4. tjedan Bucka showa i moram priznati da me iduća dva tjedna čeka horor. Moram stizati sve što mi je na rasporedu. Od jutra do navečer obavljat poslove, a navečer učiti za ispit. I iskreno strah me kako ću sve to uspjeti izdržati.

Od bucka ne želim i ne ću odustati, posao ne smijem izgubit, a ispit moram dat jer nemam kolokvije kako to sad ide na faksu, nego imam samo ispite. Ovaj blog pišem rano ujutro jer sam sinoć zaspala koliko sam bila premorena, a ne želim ni znati kako će biti kada sutra počnem učiti! :(

I zato, dragi moji, odoh ja moliti Boga da mi da snage da uspijem sve to. Pisat ću malo više u sutrašnjem blogu.

Pozdrav
Barbara

Foto: Atema Photography

Komentari...

Nema više izlazaka!

Rano jutro je, prerano. Ustajem iz kreveta i spremam se za faks. Trčim na bus i dobivam poruku - " Mi smo sad došli kući, idem sad spavati, laku noć! " i ja na tren požalim što sam odlučila ići na faks van Zagreba.

Teško je bilo samom sebi priznat da nema više izlazaka i teško je vidjeti kako svi sretno odlaze van, a ti moraš ići spavati. Najgore je vidjeti ljude ujutro u 4 sata kako umorni i sretni idu kući na spavanje, a ti juriš na bus da bi stigao na predavanje.

Ali život je takav, treba se samo priviknuti. Na faksu sam provela koji 6-7 sati, a zatim se vratila u Zagreb i otišla na posao. Na poslu je bilo užasno dosadno jer uopće nije bilo ljudi. Svi su bili u Arena centru, a mi jadni zjapili tamo. I tako sam ja uglavnom provela radni dan dok su moje bucke uživale u Mexico sunu.

Navečer sam se otišla prošetati s dečkom, ali smo brzo otišli kući jer sam ja počela hodajući spavati. I sad bježim u snove!

Bokiić!!
Bucka Barbara

Foto: Atema Photography

Komentari...

Mlada, vedra i vesela!

Unaprijed se ispričavam što ću tek par rečenica napisati u današnjem blogu, ali sutra me čeka dug i naporan dan pa mi je spavanje prijeko potrebno. Dan sam započela uglavnom isto kao i svaki. Ujutro posao, a zatim nove obaveze.

Nakon posla odlazak na relaksaciju gdje se nisam uspjela opustit jer mi je glava prepuna informacija, priča, termina, dogovora, budilica, negativnih ljudi, gužva itd. No nakon toga, tamo gdje sam se najviše umorila, zapravo sam se jako odmorila. Nas tri bucke našle smo se s Dianom, malo otračale (popričale) kako to već ide u ženskom okruženju, a zatim smo sve skupa otišle u WorldClass na trening odnosno CYCLING!! 

Iskreno, u početku je bilo jako naporno, ali dobra muzika te simpatičan i totalno opušteni Edo sve nas je uspio pokrenuti. Osjetila sam adrenalin u krvi, znoj kapa sa svih strana, preteško, a opet neka uživancija. Nakon treninga sam se osjećala jako umorno, ali i sretno. Valjda sam preznojila sve teške minute današnjeg dana. I naravno, kao šećer na kraju dana dolazi moj dečko i moja obitelj. I nitko mi neće ovaj dan pokvarit.

I da, iako imam 20  godina ne znači da sam razmažena, da sam dijete koje roditelji uzdržavaju, da nemam svoje mišljenje i svoj stav, ne mislim da imam puno životnog iskustva, ali znam da sve radim u životu svojom voljom, da zarađujem i pomažem svoj obitelji, studiram i mislim da sam ponekad i preozbiljna za svoje godine. Jer ipak svi moji vršnjaci pretežito dane provode nigdje i nikako, većina doma spava i živi na teret roditelja.

Sebe bi opisala kao jednu mladu osobu, koja zna što želi u životu, kojoj treba mali, ali vrijedan poticaj da ostvari svaki svoj san u životu. Vedru i veselu osobu kojoj je skoro uvijek potrebno puno ljubavi i osobu s kojom se sve može dogovoriti ali na lijep način ( jer ako ti ideš na grub... Ja idem na još grublji način, i to mi je vjerojatno jedna velika mana). I više uopće ne znam što i kako da tipkam i što da napišem... Odoh u krevet.

pusa
Bucka Barbara

Foto: Atema Photography

 

Komentari...