Jasno, to su samo lica, no i to su samo tijela unutar kojih žive neke cure/žene koje kada bi ih se pitalo, za sebe bi rekle da unatoč povremenim kiksevima su zapravo prilično angažirane po pitanju projekta. No, to što mi sami o sebi mislimo je samo jedna strana priče. Imam prijedlog – uzmite ogledalo, zatvorite oči. Sada pokušajte proizvesti svoje prirodno osmjehnuto lice. Otvorite oči. E, tako vas mi vidimo!
Prva tri tjedna su bili doista mučenje i vjerujem da vam nije bilo lako. Vaša lica su govorila da vam je dosta, da ne možete i ne želite. No, moram pohvaliti svaku ponaosob – primjerice Nera, za koju sam bio siguran da će joj se biti najteže ustajati i zadržati fokus, zapravo je uvijek bila prva na vratima. Uvijek točna i na vrijeme. E sad, ispočetka je volja bila na minimumu, no kad ju sada vidim prekrasnih, otvorenih očiju kojima upija sve novo, iako se i ponekad malo zasuze od tema i napora, jasno mi je da je to borac od kojeg se ne smije odustati.
A druge dvije curice – Barbara i Marijana! Uh! :-)) Još uvijek ne odustajemo od nekih ključnih navika, no vjerujem da ćemo i tome doskočiti, svakako čim ove dvije cure to i prepoznaju! Nažalost, još uvijek puno ljudi previše banalizira primjerice pušenje. No, o tome je već dosta napisano. Reći ću samo – moramo si omogućiti više zraka obogaćenog kisikom i prekrasnim mirisima pa će se i naše tijelo tako osjećati.
Ne bi bilo pošteno kada ne bih pohvalio napore kojima se sve tri trude pa i unatoč povremenim nestašlucima (Marijana npr! – sigurno su te učitelji uvijek opominjali ;)).
U petak smo bili u Maksimiru gdje smo odradili posebnu vrstu energetskog treninga, gdje su se cure ispočetka nevoljko, no kasnije svesrdno bacile u nove svjetove osjeta vlastitoga tijela nakon čega su lebdjele pola metra ispod zemlje! U svakom slučaju, idemo dalje!
p.s. svim čitateljicama - za bilo kakva pitanja o bilo čemu što spomenem u blogovima, pitajte i/ili komentirajte! :-)
Mirko Vragović
Bravo Nera :)
Marijana, koliko znam ja sam tvoja druga polovica :) ja ću te natjerat da uključiš te svoje slušne aparatiće.
Mirko, nadam se da nismo lebdjele ispod zemlje kako kažeš, već iznadd zemlje. Ja volim visine :D
moj slušni aparatići zahtjevaju remont
Prijavi se za komentare...