10 savjeta za zdravu prehranu bez gladovanja!

Kod naše analitičarke gosp. Mirjane Tonković dobili smo zanimljivu knjižicu o zdravoj prehrani sa pregršt dobrih savjeta o zdravoj prehrani i zdravom načinu života. U zadnje vrijeme dobivam dosta upita o mršavljenju, pa sam odlučila podijeliti par dobrih savjeta sa svima vama koji muku mučite sa viškom kilograma i lošim načinom prehrane.

1. Pijte puno vode. Svaki dan uzmite na posao litru i pol vode i pokušajte sve popiti do kraja radnog vremena.

2. Svaki dan pojedite 4 porcije voća i povrća.

3. Nikad ne preskačite doručak.

4. Obroke planirajte tjedan dana unaprijed. Napravite popis namirnica i držite ga se.

5. Uvijek imajte uz sebe svježe ili sušeno povrće, prutiće od žitarica, voćni jogurt ili niskokaloričnu pločicu.

6. Prije pripremanja mesa odstranite svu vidljivu masnoću s njega, a s pilića skinite kožu. Izbjegavajte kobasice - pune su masnoća koje se izvana ne vide

7. Smanjite stimulanse kao što su kofein, alkohol i rafinirani šećer.

8. Ograničite jedenje vani na jednom tjedno. Najbolje je kada ručak ponesete od kuće i umjesto sendviča pojedete juhu.

9. Ne žurite s mršavljenjem. Nemojte izbaciti cijele grupe namirnica, na primjer ugljikohidrate, u želji da brzo izgubite suvišne kilograme - vaše tijelo treba uravnoteženu prehranu. Ne zavaravajte sami sebe da možete izdržati bez hrane koju ste prije svakodnevno konzumirali - vaše odricanje može završiti slomom i nekontroliranim gutanjem svega što vam se nađe pri ruci.

10. Jedite ono što vam je ukusno i ne prisiljavajte se jesti neukusnu hranu samo zato jer je dobra za vaše zdravlje.

Eto drage moje, nadam se da će vam ovi savjeti pomoći kao što su i meni. Lijep pozdrav! :)

Komentari...

Društveni život na čekanju!

Tko rano rani, svježe znanje grabi! Tako je otprilike počeo naš današnji dan; relaksiranje u Oravedi u 6.30. ujutro, uz našeg Mirka. Prošlo je bolje nego što sam mislila, s obzirom na to da nisam jutarnji tip (u 6 ujutro čak i zombiji su življi od mene).

Ali eto, dobili smo svježu energiju i trkom se uputili u GAZ kod naše analitičarke prehrane, gosp. Mirjane Tonković. S obzirom da je prehrana moja najslabija točka, uvijek krećem na to savjetovanje sa nekim strahom, ali taj strah se i ovaj put pokazao bezrazložnim.

Gosp. Mirjana naprosto zrači zaraznim entuzijazmom koji nam vraća vjeru u sebe i pomaže da povratimo poljuljanu volju za uspjehom u ovom projektu. Ovaj put su naše savjetovanje pratile kamere HTV-a pa u emisiji 8.kat Daniele Trbović koja će ići sljedeći četvrtak na 1. programu možete detaljnije pratiti naše napredovanje u Bucka Showu.

Sljedeći korak bio je World Class i još jedan naaaaaporan trening. S obzirom da je kraj tjedna, osjećam zamor mišića i iscrpljenost. Smanjen unos kalorija, svakodnevno treniranje i stres uzimaju svoj danak. Jedva čekam vikend da se malo odmorim, a to znači ništa od izlazaka i tulumarenja jer nema šanse da preživim sve ovo. Nažalost moj društveni život će morati malo pričekati. Još samo 7 tjedana. Vrijeme prolazi ...

Komentari...

Popunjen dan!

Današnji dan je bio ultra naporan, a da bih vam malo približila taj pojam, napisat ću vam kratko sažetak današnjeg rasporeda... Ali današnji dan prekratko traje.

Buđenje u 8.00, doručak, tramvaj, pa od 10-11 relaksacija. Danas je termin kod Mirka prošao manje u relaksaciji, a više u razgovoru. Ponekad zaboravimo neke važne životne činjenice na svom putu ka uspjehu, ali zato imamo Mirka koji nas svako malo usmjerava na pravi put i daje korisne savjete. Nije baš da ga slušamo 100% (treba i to znati), ali počeli smo lagano napredovati i učiti.

Nakon relaksacije imali smo sastanak sa Dianom Zekić, koja je naša glavna savjetnica, organizatorica i osnivačica ovog projekta. I nije joj baš lako s nama, ali dobro se drži. Sažetak posljednja tri tjedna je da rezultata na Buckama ima, ali mogli bi biti i bolji. Tu se u potpunosti slažem, morat ću uložiti još više truda (a znam da to mogu) i malo više paziti na prehranu.

Nakon sastanka, uslijedio je fizički najnaporniji dio dana, trening na savskom nasipu by Edo u 15.30. Nakon nekih sat vremena trči 'vamo, trči tamo, skoči gore, skoči dolje, bila sam umorna ko pseto, spremna da se lagano otkotrljam s nasipa u Savu, pa nek me voda nosi.

U životu se nisam toliko natrčala kao danas, jer jednostavno ne volim trčati, bar ne bez nekog razloga. Ok je kad trčiš od nečega (npr. od gladnog lava koji nije jeo tri dana) ili kad trčiš prema nečemu, poput velikog dostavnog kamiona sa sladoledom. Da, prema tome bi se dalo trčati, a ovako baš i nemam neku motivaciju, osim što je to dobro za mene. :)

U 18.30 dolazim kući, na brzinu stavljam nešto u kljun i idem na sljedeći trening. Od 20-21 hip hop trening sa mojom najmlađom grupom (8-11god). Zadnji trening me totalno iscrpio, pa se nekako dokoturam do doma otprilike oko 22.30. Lagani večernji snack, tuširanje, krevet i već je ponoć. A dižem se u 5.00. Pufff... Današnji dan prekratko traje.

Komentari...

Martin je u Zagrebu!!!

Svi koji su na nekoj dijeti, zdravoj prehrani i slično, a slabijeg su karaktera, neka izbjegavaju Trg jer Martin je u Zagrebu. Ako ste se ovih dana prošetali glavnim zagrebačkim trgom, znate o čemu pričam: mnoštvo štandova sa tradicionalnim hrvatskim vinima, delicijama, slasticama i sličnim proizvodima koji pozivaju na slatki grijeh.

Kulenove seke vise u slapovima sa slatkih drvenih štandova i veselo mašu. Mnoštvo veselih ljudi uživa u vinu i pivu te se opušta uz zvukove prilično dobroga benda koji svira iz obližnjeg šatora. Najgore (ili najbolje) od svega su fini mirisi pečenog mesa, kobasica, masnih lepinja, slatkih fritula koji se uzbuđeno miješaju na toplom jesenskom zraku i uzrokuju pomalo smušeno kretanje mene same, dok se pokušavam snaći u tom vrtlogu slasnih mirisa koji mame sa svih strana.

Uspjela sam se oduprijeti svojim lovačkim instinktima da se bacim na sve štandove redom i potamanim sve, od slasnih fritulica prelivenih čokoladom, do sočne, masne kotlovine. I to uz pomoć svog dečka, naravno (da sam bila sama, ne znam kako bi završilo)!

Na svu sreću momak je snažan pa me strpljivo odvlačio iz kritičnih zona i kao malome djetetu strpljivo objašnjavao da to trenutno nije dobro za mene. Teška srca sam ga poslušala.

Nadam se da taj Martin uskoro odlazi iz Zagreba, jer ne znam da li ću preživjet sljedeću šetnju Trgom bez ikakvih posljedica. Ufff... I tako, ja još uvijek zdravim životom živim. Pravi test me čeka za Božić i Novu Godinu, koji su sve bliže. Neka mi je sa srećom! :)

Foto: Atema Photography

Komentari...

Kako prihvaćamo kritike?!

Zašto je prihvaćanje promjena u životu tako teško, pa makar bile pomak na bolje? U Bucka show hrabro smo se prijavile nas tri, otprilike znajući što nas čeka, ali tek sad vidimo da možda neće ići sve tako lagano.

Za početak, treba se u potpunosti riješiti ega i prihvatiti kritike naših stručnjaka, koje nisu bez razloga. I, iako znamo da se puno stvari mora mijenjati u našim životima, ipak nam teško pada kada druge osobe javno analiziraju naš način života, pun skrivenih mana.

Stojeći ispred ispitivačkih očiju, osjećaš se golo, poput istine. Kritike nije lako primiti pa makar bile i u dobroj namjeri. Svaka od nas se nosi s time na svoj način i nije nam lako.

Najteže minute prolaze na relaksaciji, gdje nas Mirko tjera da se zagledamo ispod površine, da naučimo gledati u sebe, a ne samo oko sebe. I nije nam baš drag kad istrese ispred nas sve naše skrivene mane, kojih se teško riješiti, ali ih ipak volimo jer su naše i poznajemo ih dugo.

Kada pogledaš svoj život oblikovan pokušajima i pogreškama, zapitaš se da li je naša percepcija uspjeha zapravo neuspjeh? Na svu sreću, način života je reverzibilan proces pa je na nama da pokušamo popraviti štetu, ma kako velika (ili malena) bila.

Foto: Atema Photography

 

Komentari...

Radni vikend!

Iako je ovaj vikend uglavnom bio radni, uspjela sam naći malo slobodnog vremena, iskoristiti savršeno vrijeme, prošetati se malo i uživati u zrakama sunca.

S obzirom da u svom poslu dosta radim s ljudima, dobro mi dođe malo samoće i mira, da saberem misli. Obožavam se šetati savskim nasipom ili uz Jarun, bilo gdje uz vodu. Voda me uvijek smiruje, volim energiju koju širi.

Ovih dana se nekako osjećam isključeno. Kao da se događaji nižu jedan za drugim, a ja stojim i promatram sebe i ljude, ali uvijek nekako iz daljine... Možda mi i treba nekakav odmak od stvarnosti, ljudi, događaja.

System error - previše informacija i novog znanja u mojoj glavi. A možda samo osjećam nedostatak sna, a stvarnost se prelama preko moje percepcije pa dobivam iskrivljenu sliku.

Noć... 1:25h. A ja pišem blog koji niko normalan neće razumjeti... Vrijeme je da prestanem, ugasim laptop i krenem na spavanje. Gase se svjetla, a pali se mrak.

Foto: Atema Photography

Komentari...