Čuvaj se lopovske ruke!

Sjedim nad tipkovnicom, jedem palačinke i tipkam s tri prsta jer su mi ostali zamazani čokoladom. Iako zvuči idealno, osjećam se užasno, prestrašeno i bespomoćno. Razlog tome nije svađa s dečkom, nije nesigurnost na poslu ili Bad Hair Day, jeza me hvata jer su mi provalili u kuću…

Znate onu da nikad niste svjesni što imate, dok to ne izgubite. E tako zvuči priča kako je nestala moja sigurnost. Vaše mjesto pod suncem, odjednom se čini tako udaljenim od njega. Hladnim i nesigurnim! I znate da vaši zidovi nisu dovoljni da zaustave i zaštite. Kao u priči o vuku i tri praščića, zlikovac samo mora zapuhati.

Znate što je najgore u svemu ovome!? To što se moj lopov ušuljao u kuću dok sam ja mirno spavala u svojoj otključanoj sobi. Pišem i dršću mi prsti pri pomisli da je bio unutra pokraj mog kreveta ili kako je dirao moje stvari. Ironija je u tome što sam ujutro pomislila kako dugo nisam tako lijepo i čvrsto spavala. Zamislite mene kako hrčem kao top, a tokom moje silne RAM faze parket škripi pod koracima lopova.

Šokiramo se kada shvatimo koliko je krhka naša tjelesna i mentalna sigurnost. Pomisao da lopov, nasilnik ili jednostavno netko posesivan u sekundi može uništiti ono što ste vi gradili godinama promjeni vam poglede na svijet. Šokirate se ne s pomisli da je to napravljeno radi novca, jer na kraju krajeva danas se sve čini radi njega, već da se netko usuđuje ušuljati u vašu kućicu cvijeću. To je kao da vas u zagrljaju voljene osobe, gdje se najsigurnije osjećate, dočeka čudovište hladnih krakova koje vas dira svojim ljigavim pipcima.

U ovom slučaju tjelesna sigurnost je bila ugrožena, no što je s mentalnom? Znate onaj osjećaj kada vam netko želi pročitati dnevnik, a vi imate osjećaj da vam se sprema pročeprkati  po vašoj duši. Ma čak da u njemu  nabrajate sapunice koje ste gledali tokom dana, osjećaj da netko nasilu želi razgoliti vaš integritet je katastrofalan.

I bez obzira koliko nam se zgodno činila Catherine Zeta-Jones u Klopci, ukrasti i smrviti tuđu sigurnost nije nimalo fora. I dok se ja sada i pri odlasku na WC zaključavam i ozbiljno razmišljam o spremanju sjekire ili u najmanju ruku vilice ispod kreveta, toplo vam preporučam spavajte s jednim okom otvorenim ili si barem nacrtajte oči na kapcima…

Antonia Pejaković