Imate li m... slijediti svoje snove?

Nedavno sam, surfajući po internetu i tražeći inspiraciju za svoju novu priču, slučajno naletila na ovu priču - priču Jacka Canfielda, o tome kako je zapravo svaki neuspjeh ništa drugo do stepenice prema uspjehu. Da, ponekad treba imati muda ne uspjeti, kako bi uspjeli. Nelogično? Možda. Istinito? Možda. Hrabro? Sigurno.

Pročitajte priču Jacka Canfielda i prosudite sami:
Imam prijatelja koji se zove Monty Roberts, koji ima ergelu u San Ysidrou. Dopušta mi da u njegovoj kući organiziram primanja na kojima skupljamo novac za programe namijenjene ugroženoj mladeži.
Kad sam posljednji put bio ondje, predstavio me govoreći:
“Želim vam ispričati zašto sam Jacku dopustio da se služi mojom kućom. Sve započinje pričom o mladom čovjeku koji je bio sin putujućeg trenera konja. Išao je od staje do staje, od utrke do utrke, od imanja do imanja, uvježbavajući konje. Dječakovo se školovanje uslijed toga stalno prekidalo. Jednom je u školi želio napisati sastavak o tome što bi želio biti i raditi kad odraste.

Te je noći na sedam stranica opisao kako želi jednoga dana imati ergelu. Potanko je objasnio svoju namjeru, čak je nacrtao podroban plan imanja od 8 hektara, prikazujući položaj zgrada, staja i staze.

Potom je nacrtao precizan tlocrt kuće od 120 četvornih metara, koja će se protezati na snivanom imanju od 8 hektara.  Unio se u taj zadatak svim srcem i sljedećeg je dana nastavniku predao sastavak. Za dva ga je dana dobio natrag. Na prvoj je straniti bila velika crvena jedinica s porukom: “Pričekaj me poslije sata.”

Dječak sa snom pošao je nastavniku poslije sata i upitao:
“- Zašto sam dobio jedinicu?”
Nastavnik je rekao: “-To nije realan san za dječaka poput tebe. Nemaš novca. Obitelj ti se stalno seli. Nemaš sredstava. Ergela zahtijeva mnogo novca. Moraš kupiti zemlju. Moraš kupiti rasne konje i plaćati velike naknade za rasplođivanje. Nema teorije da to postigneš.”

Potom je nastavnik dodao: “Ako ponovo napišeš nastavak s realnijim ciljem, možda ću ti promijeniti ocjenu.
Dječak je pošao kući i dugo i teško je mislio o tome. Pitao je oca za savjet. Otac mu je rekao: “Slušaj, sine, tu odluku moraš donijeti sam. Ipak, mislim da je vrlo važno što ćeš odlučiti,”
Naposljetku, nakon tjedan dana razmišljanja, dječak je vratio nastavniku isti sastavak bez izmjena. Rekao je: “Vi možete zadržati jedinicu, a ja ću zadržati svoj san.”

Monty se tada okrenuo prema okupljenima i rekao: “Pričam vam ovu priču jer sjedite u mojoj kući površine 120 četvornih metara, usred mojeg imanja od 8 hektara. Još uvijek imam onaj sastavak uokviren iznad kamina.”

Dodao je: “-A najbolje u cijeloj priči jest to što je prije dvije godine isti onaj nastavnik doveo tridesetoro djece na jednotjedno logorovanje na mojem imanju. Kad je nastavnik odlazio, rekao je: “-Slušaj, Monty, sada ti to mogu reći. Kad sam bio tvoj nastavnik, bio sam poput kradljivca snova. Tijekom godina ukrao sam mnogo dječjih snova. Na sreću, ti si bio dovoljno bistar da se ne odrekneš svojih.”

Izvor: Canfield Jack, Hansen Mark Viktor:  Melem za dušu, Barka, Zagreb, 1996.(psiha.com.hr)

Što bi bilo da oni nisu slijedili svoje srce:

Walt Disney bio je otpušten nekoliko puta s mjesta urednika novina jer “nije posjedovao dovoljno mašte ni dobre ideje”. Nekoliko je puta bankrotirao prije nego što je izgradio Disneyland.
Prvi puta kad je Jerry Seinfeld izišao na pozornicu kao profesionalni komičar, pogledao je publiku, smrznuo se i zaboravio engleski jezik. Minutu i pola nešto je mucao, a onda su ga poslali natrag. Druge se večeri vratio i pokupio gromoglasan aplauz.
Charlie Chaplina holivudski su studiji na početku odbili a njegovu su pantomimu proglasili “glupom”.
1954. g., Jimmy Denny, menadžer Grand Ole Opry-a, otpustio je Elvisa Presleya nakon samo jedne izvedbe. Rekao mu je: “Ništa ti nećeš napraviti, sine. Vrati se ti radije vožnji kamiona.”
Ne dajte nikome da vam krade snove. Slijedite svoje srce, bez obzira na sve.


Ima toga još ovdje, pročitajte tko je sve nekada bio NEUSPJEH.