Vani buj, unutra fuj. Vani blista, zagrebi, unutra glista.

Površna prijateljstva – posljednjih je dana to bila vruća tema čak i u hrvatskom saboru. Ususret izborima, predano se motrilo tko je kome vjeran, a tko nevjeran frend. Kad sve to gledam i slušam, hoću-neću, počela sam razmišljati o tome tko je sa mnom na vlasti!

Ako ste na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, koliko imate prijatelja? Ne IMENA, već prijatelja? Onih kojima poruku u inbox možete poslati u 2 ujutro i pitati ih da recimo dođu po vas na drugi kraj grada? Ili da vam posude lovu?

Nedavno sam radila čistku na svom fejsu, al mislim da bih mogla još malo. Uglavnom, površna prijateljstva – vjerujem da ste se, na žalost, dosad susreli s time barem jednom. Površna su prijateljstva jedna kategorija koja nam može donijeti dobro samo ako se njome dobro služimo. Tipa, ako imate frenda ili frendicu koje možete nazvati kad god vam treba društvo za iznenadnu kavu ili šoping u gradu, jer su a) besposličari, b) rade posao s kojeg mogu otići kad god hoće, c) hazarderi, onda je to skroz prihvatljivo. ALI SAMO TADA!

Međutim, ako imate lažnog prijatelja u svojim redovima i polako ga ufuravate u svoj privatni i poslovni svijet – eeee, tu već stvar poprima ozbiljan značaj. Postoji uvijek onaj jedan prvi instinkt, tj. intuicija, (to je onaj isti instinkt koji nam šapće: ne, ovaj frajer je prezgodan da bi bio i dobar), kad nekoga upoznajemo, ali nekako ga, kad nam se osoba (fizički ili na neki drugi način) svidi, potiskujemo. Gdje je nestalo ono pravilo „prvi dojam je važan“? Mislim da bismo ga se trebali malo prisjetiti kad uvodimo neke nove ljude u svoj život.
Glumca/glumicu prijateljstva teško je prepoznati.

Režija: podmukla kao filmovi Ridley Scotta, scenarij vrhunski (lišen klišeja koje bi mogli prepoznati, a pun obećanja koja volimo čuti: prestara sam za lažna prijateljstva, ti imaš ono nešto autentično i uvijek mi pomogneš savjetom, da, ljubomorna sam na tebe, al' na onaj dobar način – voljela bih biti kao ti), a veliki problem je i trajanje snimanja: naime, lažni se prijatelji nekada otkriju tek nakon jednog desetljeća – ti su „filmovi“ već za remake. Ponekad dožive i nekoliko nastavaka (al' ajmo biti pozitivni pa reći da se takve stvari događaju uglavnom pehistima). A rasplet? Uvijek isti: nož u leđa – i to nekad s više uboda.

Kao i u svemu ljudima vrijednom, i u prijateljstvu postoji ZAKONIK. On doduše nije uklesan u kamenju, već u našim glavama.
Prva zapovijed: u slučaju svađe ne izreci nijedne prijateljeve tajne naglas, posebice ne ako time možeš naštetiti njegovo vezi/ugledu/poslu.
2. Ne izreci ružne stvari o svojem (bivšem) prijatelju pred drugima ako se ne slažeš s njegovim postupcima.
3. Ne budi ljubomoran na prijateljevu sreću iz čiste zlobe.
4. Ne otimaj prijateljevog muža/dečka/ženu/curu – ni ne flertaj s njima ako si mudar.
5. Ne okreći mu leđa kad mu je najteže – ne druži se s njime samo kad je dobre volje.
6. Ne posuđuj mu novac, a da ga nakon toga ucjenjuješ ili prozivaš.
7. Ne govori okolo ružno o poslu kojim se tvoj prijatelj bavi, čak i ako to smatraš najvećim zlom na svijetu.
8. Ne govori mu ili djeluj protiv obitelji
9. Ne budi preblizak s onima koji su njega izdali ili jako povrijedili (osim ako je to iz nekog razloga baš nužno).
10. Budi na njegovoj strani kad nitko drugi nije, ne dijeli mu savjete tek reda radi i opravdaj ga kad se ponaša nerazumno.

Vjerojatno nedostaje još koje, ali ova mi se „pravila“ čine najvažnija. Čini se puno toga za poštivati – eh, baš zato dubinska prijateljstva i jesu toliko bitna. Prijatelj može biti netko s kim ćete ostarjeti, netko tko će vam gurati kolica u staračkom domu, pričuvati kćer, poslati sms podrške gotovo telepatski kad osjeti da ste u nevolji i smiriti vas kad ste slomljeni.

Nikada nije kasno za upoznati istinskog prijatelja. Samo što se ljudi u životu toliko puta opeku da im se, što su stariji, jednostavno više ne da upoznavati nove potencijalne gnjide. Ne budite ljuti, to će vam samo donijeti gastritis. Samo širom otvorite oči i ostala osjetila koja nam trebaju za oprez. Učimo svi stalno. I budite spremni da ćete ljude u svom životu morati s vremenom svrstavati u više kategorija, jer pravi je prijatelj uglavnom samo onaj jedan/jedna.

Ima jedna izreka meni vrlo draga: „Prijatelj je kao djetelina s 4 lista – donosi sreću, a rijetko se nađe.“ Pravi prijatelji nikad ne odlaze od nas i ne odriču nas se radi gluposti. Pamte što volimo gledati, jesti, znaju koje nam boje dobro stoje i trbeaju li nam ovog Božića rukavice ili kapa, prepoznaju tugu u očima već pri samo jednom pogledu i znaju kako će nas utješiti, a čime razvedriti.
Zapravo…dobre su prijateljice kao dobri muževi. Samo što najčešće ne živimo s njima – zato im se toliko i razveselimo kad ih vidimo.
Pusa svima, posebno pravim prijateljima..

Iva