Izgubljeno- pronađeno!

Prijateljstvo nekako s godinama izgubi značenje. Sva ona nevinost i planovi koji ovijaju dvije osobe koje su se našle i odlučile povezati sponom prijateljstva u mladosti je puno izraženija. Kasnije dolaze dečki, kasnije i supruzi, a s time naravno i skroz drugačiji fokus života.

Prije nam je prijatelj predstavljao osobu s kojom ćemo pokoriti svijet, frendicu s kojom ćemo ukrasti balon i živjeti u toj metar sa metar košari. Puno snova se oblikovalo i nastalo u dvoje. Na igralištu dok smo ljuljačku dijelili s najboljim prijateljem ili se pak igrali skrivača nismo razmišljali o računima za struju i što će biti ako ne uspijemo napisati izviještaj.

Kada počnemo shvaćati da smo našli partnera za cijeli život promijenimo se. Dajemo cijelu sebe u stvaranje nove obitelji, svog doma s vlastitim prostiračima za noge i žlicama za kavu.  Sva naša nadanja i trud usmjeri se na našu sadašnju/buduću obitelj, a prijatelji nam služe da im ispričamo što se s tom obitelji novo događa.

Tužno je to ako se sjetimo kako smo se prijateljici iz srednjoškolskih dana na ramenu kunuli da je nikada radi dečka nećemo zanemariti, da su prijatelji iznad svega! No istina je da u ozbiljnijim danima gravitiramo prema stvaranju obitelji i svog brloga, a prijateljstvo mijenja oblik. Više to nisu svakodnevne kave ili dvosatna pričanja na telefon. Vidimo se rjeđe, ali još uvijek s jednakom slatkoćom.

A ponekad se prijatelji raziđu, zagube se u mori obaveza ili pak u drugačijim zemljopisnim krajolicima. Te nesretne priče izgubljeni su prijatelji! Od svih nema tužnije priče nego kada razlog kojeg se više ne sjećaš postane uzrok nestanku jednog prijateljstva.  Iako se pokoji trač, preveliki ponos ili ljubomora čine dobrim povodom za raskid nečega, kada s tim činom brišeš 10 godina zajedničke prošlosti, možda je ipak bolje porazgovarati.

I bez obzira kako je prijatelj odlutao ili zastranio, u njemu još uvijek počiva ona osoba koja se slikala s tobom ispod suncokreta. Prijatelji trebaju zauvijek biti jedni uz druge. U konačnici svatko može biti uz tebe kada si u pravu, a samo prijatelj će biti i kada si u krivu, kako kaže jedna poslovice.

A kad slučajno u tramvaju sretneš prijatelja i zaboraviš da se vi kao ne pozdravljate, razveseliš se ti i on, a dan je odmah topliji i ljepši. Ponekad se desi da prijatelji otputuju u daleke zemlje preko sedam gora i sedam mora i bez obzira na msn i fejs, odnos se s vremenom razvodni. Ali zato kada vam se putovi ponovno isprepletu, nekontrolirano se smiješ i najsretniji si čovjek na svijetu. Pronašla si ponovno sve zajedničke trenutke, sjetiš se kako te ona otišla braniti mami onog zločestog dečka koji ti je vukao torbu ili kako ste voljele igrati badminton. I sve što je bilo izgubljeno  pronađeno je i ponovno je na cijeni.

Negdje sam pročitala da prijatelje pamtiš ne po onome što ste radili skupa, niti što ste si rekli, već po tome kako si se osjećala s njima. I riječi i djela blijede i svode se na šture smjernice, ali osjećaje srce vječno pamti. I zato je ponovno pronađeno prijateljstvo kocka šećera u gorkoj kavi od života.

Antonia Pejaković