Ja u ljubav vjerujem. Ipak!

Prošle su tri, četiri godine mojeg života kao single djevojke, u kojem je bilo bezbroj propalih pokušaja da se zaljubim, bezbroj beznačajnih i onih manje beznačajnih susreta i puno proplakanih suza, ali još više osmijeha.

I kad se sve dosad zbroji i oduzme, iako na kratko, moje malo srce puno je puta bilo napola slomljeno. Kažem napola jer, nije još i nadam se da nikad neće, nitko djelovao na mene na taj način da mi stvarno slomi srce do kraja. Gledam jučer kroz sebe u sebe i razmišljam – ima li sreće bez ljubavi i je li ljubav baš uvijek nagrada za ljubav?

Ljubav je vrijedna truda
Nekako se nalazim u sredini milijun i osamsto priča mojih frendica i poznanica i sve me čudi kako je zapravo danas teško voljeti. Kad se svaki drugi brak rastavlja, kad se veze prekidaju iz banalnih razloga, kad se odnos ni ne započne zbog najmanjih mana, ne mogu a da ne pomislim – trudimo li se svi premalo?

U okruženju snažnih, prekrasnih i neovisnih žena, postajem svjesna koliko je zapravo lako postati uspješna, naći posao koji voliš, suočavati se sa svim problemima i preprekama u životu. Postajem svjesna koliko je lako biti prijateljica i sestra i kćer, koliko je lako dati sebe u svaki tekst u koji napišem i koliko je lako navesti nekoga da taj tekst pročita. Koliko je lako, iako zapravo i nije, sve ono što možeš sama i za što je dovoljno da upregneš i daš tisuću posto i, imajući na umu krajnji cilj prema kojem se krećeš, postizati ono o čemu sanjaš, jedno po jedno. Koliko je lako preći preko straha od neuspjeha, preko ljudi koji te koče i naći vremena da se posvetiš svom cilju čak i onda kad 24 sata zvuči premalo.

Žene - stijene postaju djevojčice
Sve je to lako u usporedbi s pronalaženjem, zadržavanjem i uživanjem u ljubavi između muškarca i žene. Sad kad pomislim što mi sve treba kako bih držala u rukama konce ostatka mog života, ne mogu više ni zamislit svjesni napor koji ulažu ti rijetki, ali ipak postojeći, parovi koji su zajedno, u braku ili vezi, godinama pa čak i desetljećima. I gledajući svoju majku, svjesna sam da se ove misli koje mi se poput pčelica roje u glavi ne mijenjaju s godinama, zrelošću i iskustvom. Bile mi uspješne poduzetnice, vrhunske menadžerice ili samo žene snažne ko stijene, pred ljubavi ili njenom pukom mogućnosti, postajemo djevojčice.

„ Tebi treba netko, tko će ti parirati i intelektualno i izgledom. Treba ti frajer. Netko tko će se moći nositi s tvojom snagom i hrabrošću i biti samo mrvicu jači od tebe u nekim trenucima, a u drugim znati nositi se s time da si ipak ti jača.“ I OK, djelomično se slažem s riječima koje je, sigurna sam, toliko žena u nekom trenutku i čulo samo, ali iskreno, te su mi riječi postale izlizane poput para starih „Najkica“ koje još uvijek nosim i, ma da bih već trebala, ne mogu zamijeniti. I mislim da je vrijeme da ih zamijenim. Najkice. I rečenicu.

Što ne možemo same...
Naravno da ima istine u tome i naravno da je to je jedna točna interpretacija stvarnosti. Ipak me muči jedna stvar oko te nama drage i toliko puta izgovorene fraze. Dokazale smo da smo jake. Dokazale smo da nas ništa ne može spriječiti da postignemo ciljeve, da preskočimo prepreke i da nastavimo tamo gdje su drugi odustali. Strah? Nema problema, pobijedit ću ga hrabrošću. Problem? Rješit ću ga. Tuga? Preživjet ću je. Izazov? Skočit ću na njega. A ljubav?

I možda možemo od obične prodavačice postati vlasnice trgovine, od nepoznate klinke slavne pjevačice, od studentice znanstvenice, menadžerice, poduzetnice, spisateljice. Ali postoji nešto što ne možemo same. Još uvijek nismo našle način da same sebe zagrlimo kad smo tužne i poljubimo se kad nam treba. Jesmo li, barem u jednom malom najmanjem dijeliću sekunde dovoljno snažne priznati da smo i mi krive što to nemamo? Možda bismo i trebale, ma koliko teško bilo, jer ispod snage, uspjeha i osmijeha kojeg hrabro nosimo na licu, ispod sređene frizure i notkiju i njegovane kože, još uvijek leži malo žensko srce.

Srce koje vjeruje u ljubav. Ipak.


Pročitajte i ovo:

Nit vuk sit, nit ovce na broju
Kako se ne rješiti frajera za deset dana
Želi me, ne želi me