Kad gadura nađe svog frajera

Mislile ste da je najveći problem od gomile polumuškaraca, papaka, metroseksualaca i homobalkanaca, ljepotana i nepristojnih klinaca, izdvojiti jednog, privući ga, zavesti i osvojiti? Ah, ne, tu priča tek počinje!

Da mi je netko rekao prije samo pola godine da ću za nekoliko mjeseci juriti doma s kave da bih skuhala večeru i subotu ujutro provesti ribajući kupaonu ili raditi popis za kupovinu s primjerkom suprotnog spola, rekla bih mu da je lud. Kad sam pisala s grčem u želucu ovaj tekst: GDJE SU NESTALI FRAJERI, mislila sam da je Zagreb premali da bih našla frajera, ali da sigurno negdje postoji onaj „baš za mene“ i da, kad se to dogodi, počinje razdoblje bez problema. Danas na to mogu reći samo: ha – ha – ha!

Naime, kad se dogodi da gadura nađe frajera, prestane potraga i počnu izazovi. Neću ih namjerno zvati problemima, nego ću koristiti američku metodu – izazov ili situacija, pa se nekako ne čini da je cijela priča s negativnim konotacijama kakve izaziva riječ PROBLEM.

Gadura, koja prema mojoj definiciji jest i ostaje „cura koja drži do sebe, svojih vrijednosti, stavova i aktivnosti. Žena koja ne odustaje od svojih snova, planova i hobija kako bi svo svoje vrijeme posvetila Njemu. Žena koja očekuje da bude osvojena, svaki dan ispočetka i ne pristaje na ništa manje od onog što zaslužuje. A zna da zaslužuje mnogo.“ , a frajer je, prema mojim vlastitim riječima i između ostalog navedenog: „muškarac koji drži do sebe i ponosan je, ali osvaja – što osmjehom i šarmom, što zanimljivim idejama za izlaske, a što radeći sve kako bi ženu ostavio bez daha.“

I to sve stoji. A sada, vratite pogled na gornji odlomak i usmjerite pažnju na prvi dio rečenice u opisu jednog i drugog aktera priče. Držati do sebe i biti ponosan – taj dio opisa je začetak ranije spomenutih izazova. Dakle, budući da je gadura žena koja drži do sebe i svojih stavova, ona često nije spremna na kompromise i sigurna u ono što želi, nema strpljenja pričekati da to i dobije – ali jedno po jedno, ne odmah i sve. Budući da je frajer ponosan, on je te zahtjeve sklon ne uvažavati kako bi zadržao svoj ponos i kako ne bi prešao tu tanku granicu između frajera i papka.

Nakon nekog vremena idile izlaženja, gadura i frajer se odluče živjeti zajedno. Kako oboje znaju što hoće, to se odvije vrlo brzo. A onda se pokaže da je očekivanje da bude osvojena svaki dan ispočetka koje njeguje Gadura, malo previše za Frajera. A ponos Frajera koji osvaja, postane vrlo sličniji tvrdoglavosti jer, zašto bi uvijek bilo po njenom?!

Najveća stavka kad se spoje Gadura i Frajer su očekivanja i visoki standardi. Kao samopouzdani pojedinci, i jedan i drugi očekuju puno jer su njihovi standardi i mjerila prilagođeni onome što misle da zaslužuju. Pa postaje nevažno u nekom trenutku kako ju je On sve osvojio i što čini da je usrećuje, odnosno kako je Ona zanimljiva i koliko se trudi za njega, a važno postaje samo je li on stigao u dućan i je li ona skuhala ručak tri ili pet dana u tjednu. Ključni dio života postane roba koja je ostala na kauču ili jesu li vrata ormara zatvorena.

Kad krenu te stvari, a ne vjeruješ u kompromise, ulica kojom hodaš može se učiniti slijepom. Tko će koga više voljeti postane – tko će na koga jače viknuti jer, kad se nađu Gadura i Frajer, nalaze se dvije tvrdoglave mazge od kojih ni jedna neće popusti jer bi popuštanje značilo slabost.

E pa tako ne može.. U nekom trenutku, kad se smirti buka vike, moraš spustiti svoj ego i odustati od nekih postavki koje nosiš u sebi. Ne, nitko ne kaže da moraš promijeniti religiju ili slomiti kičmu da stigneš sve što on(a) hoće, ali možda, samo možda, možeš zatvoriti usta kad on(a) dođe umoran s posla na pola sata i možda, ali samo možda, možeš zatvoriti ormar kad ga on(a) ostavi otvorenog.

Kompromisi? Ja ih ne volim. Za mene, ovo su samo mali – koraci do sreće.