
Dok smo djeca ni ne shvaćamo što je zapravo novac. Mislimo da su svi ostali tako dragi kada nam pružaju sve što poželimo u zamjenu za nekakve zlatne i srebrene žetone i raznobojne listiće. Ne shvaćamo da se mama i tata ne mogu igrati cijeli dan s nama jer moraju svojih osam sati podrediti novcu. Kasnije on postaje centar svega.
Mnogim studentima se sa svih strana savjetuje da ne krenu raditi dok ne diplomiraju iz razloga da ih novac ne omami. Navika za samostalnošću prečesto postaje radoholizam. Kada nam plaća postaje prijeko potrebna jer ne znamo kako bismo preživjeli bez komfortnog putovanja autom, dodatnih programa kabelske i novog trendovskog imidža, naš život se pretvorio u paničan lov za novcem.
Istina je da bismo bez svih tih stvari mogli preživjeti, no zašto si ne bismo sve priuštili u životu? Svi mi zaslužujemo najbolje i za to se treba truditi. Kako li samo ide ona izreka Svatko želi postati netko, no malo tko će se za to i boriti!
Stvari postaju mnogo mračnije kada realno sagledamo situaciju. Pristojan prostor za život nam se čini kao nedostupan san jer uz tolike cijene onog čarobnog metra na drugu potenciju gledamo kako što više stvari nagurati. Iako je situacija u Hrvatskoj loše, bez obzira na subvencije od 200 eura, šokantna je spoznaja da u japanski kvadratni metar košta 7000eura. Stan, kartonska kutija ili spilja pitanje je sad? Imati svoje mjesto pod suncem postaje povlastica rijetkih.
I kad realno sagledamo stvari svojim novcem priuštiti si novi auto, dodatnih 50metara kvadratnih stana ili pak otići u mirovinu i preživljavati čini nam se nemogućim bez velikodušne pomoći banke, kamatara ili pak za život nužnih kriminalnih radnji.
Postati netko danas je praktički nemoguće, bar ne kod nas. Svi hrvatski lovaši su nam sumnjivi jer u ovim uvijetima se obogatiti posve je čudnovata stvar. S druge strane previše si prušte samo zato što su podkovani. Jer ako vam netko maše s buntom eura pred nosom želeći ispasti faca dovoljno je dobar razlog da si mislite kako nije u šoldima sve. No ponovno zadovoljiti se s blijedom i ne boriti se za sebe i svoje snove, jer u konačnici za njihovo ostvarenje treba imati i novaca, neprihvatljiva je solucija.
Uvijek sam prezirala ekonomiste i materijaliste jer su njihov svijet bile novčanice. Danas shvaćam koliko je ekonomija potrebna, a za materijaliste još ne nalazim opravdanja. Mnogi danas nude mogućnosti zarade, no rijetko na ispravan način. Dopustiti da novac iskvari danas nije rijetkost već nešto na što nas potrošačko društvo i kapitalizam tjeraju. Kao i u svemu opsesija nikad nije dobra.
Nemam zaključnih riječi, očito novac nije dovoljno dobra inspiracija.
Antonia Pejaković
Hahhaha! Briljantan završetak!
Prijavi se za komentare...