11.11.2009 10:53
Paola, dušo!
Bježi!
Imaš djecu (dijete), ako bi zbog sebe trpila nasilje, dijete to ne zaslužuje. Ne zaslužuje da odrasta u strahu, da joj duša podrhtava dok tata bjesni po kući, da zbog toga odraste u nesigurnu osobu, žrtvu, agresivnu, nasilnu.....
Ti imaš dijete za koje si odgovorna i za koje se trebaš boriti, on ga nema, jer da je svjestan da ga ima, to ne bi radio. Ni pod utjecajem alkohola...
Rastava je veliki korak koji ti nameće pitanje vlastite budućnosti i sigurnosti, možda se osjećaš nesigurna krenuti samostalno u život, ali nadaj da ti to bude razlog za vlastiti kukavičluk. Potraži pomoć. Roditelja, prijatelja, ustanova....
Prije dva dana sam s srednjim djetetom čekala red u doktora, tu je bila žena mojih godina (zgranula sam se jer je izgledala puno starije), čekajući red raspričali smo se. Samohrana je majka 3 djece, živi kao podstanar i radi kao čistačica. Razvela se od muža koji je bio nasilni alkoholičar. Žali što nije skupila snage prije otići, jer sada ulaže toliko energije da djecu vrati u normalu. I kaže da joj se ponekad čini da lupa glavom o zid. Al ne odustaje. To me se tako dojmilo da ti zato i pišem ovoliko opširno. Inače bi ti samo kratko rekla: Ja bih otišla i točka. Al kad dublje razmisliš, ništa ne može opravdat vlastite nesigurnosti ako je cijena budućnost djeteta. U kakvog će čovijeka ono izrast?
Sretno!