Bok!!! Trebam savjet jel sam na rubu živaca!! Imam 20 godina,sina i muža. Živimo sa mojim roditeljima u njihovoj kući. Muž i ja radimo,a moji roditelji ne. Mama je alkoholičarka,a tata vrlo nasilan i agresivan. 15 godina sam živjela u nasilju. Sa 16 godina sam ostala trudna i otišla sa mužem na stan. Bilo nam je donekle dobro iako smo živjeli u oskudici. I tako do prije dvije godine kad je tata kupio kuću da možemo svi zajedno živjeti jer mi više nismo mogli biti podstanari. Neko je vrijeme sve bilo super,al mama je opet počela piti,a tata biti sve agresivniji,bojim ga se sve više. Mamu sam molila da prestane s alkoholom ako ne zbog mene,onda zbog unuka. Ali ništa,čak je i auto razbila zbog vožnje u pijanom stanju. I,naravno opet je dobila batina,al onda smo ispaštali moji sin i ja. Nekoliko puta smo odlučili da bi otišli natrag na stan,ali ne mogu. Bojim se,mama bi tada ostala nezaštićena,bojim se,taj luđak bi bio u stanju oduzeti joj život. Mene mrzi jer se nisam rodila kao muško,pa mi je uvijek zagorčavao život i tukao me. Ali ne razumijm,ja sam rodila sina,ali i prema njemu je agresivan, Nemam ne kome obratit,policija ne mari. Najgore je da zbog te situacije pati moj brak i moj sin. S mužem jedva da razgovaram,a i kad započnemo bilo kakav razgovor to završi svađom ili se moji roditelji umiješaju. Na rubu sam živčanog sloma,trebala bi biti jaka da mogu odgojiti svog sina,ali ne mogu. Molila sam muža da trebam njegovo razumjevanje i pažnju,da ne mogu sama kroz to sve prolazit,al njega nije briga. Istina,mnogo puta sam i ja kriva zbog naših svađa,ali ne mogu više tako živjeti. To me sve guši i bojim se najgoreg!!!! Molim vas,trebam savjet!!!!!!


