Pomalo cudna molba...

Hvala cure!Iskreno, vec mi je malo bolje jer sam ocekivala (vec milion puta izgovorene) komentare tipa "ma sve je to u tvojoj glavi, a ako ne znas sama sa sobom, onda ti treba strucna pomoc". Jeste da je to na neki nacin istina, ali moze se to i ljepse reci Trenutno nisam zaposlena, ali frendica mi uskoro otvara manju firmu (u mojoj struci) pa me vec rezervisala kao prvog radnika ("kome cu vjerovati dok ne stanem na noge ako ne tebi"). To bi teoretski trebalo pomoci, ali se uz to pojavio drugi "problem"... Kao sto sam rekla, volim sama sebi komplikovati zivot. U dugogodisnjoj sam vezi (na daljinu), nije sve savrseno i ruzicasto ali realno gledano volimo se i relativno dobro se slazemo. E sad... sve je bilo super dok frendica nije izganjala sve papire i dozvole koje su joj potrebne za firmu i dok to nije postalo "zvanicno". Tek kad sam shvatila da cu konacno (sigurno) imati posao i da ce se sve koliko toliko srediti (valjda podsvjesno) pocela sam razmisljati o tome da se preselim kod decka... Godinama vec uspjevamo ovako, nije jednostavno, ali vec smo se navikli vidjati svaka 2-3 mjeseca, a i tu je internet i mobitel... Ali valjda podsvjesno pokusavam pobjeci od obaveza (u drugu "obavezu") pa sam sad i tu zbunjena. Ne samo da ne znam sta bih odlucila, nego kad samo razmisljam o preseljenju, osjecam se grozno, jer znam da prijateljica racuna na mene (bar za pocetak) i iznevjerila bih je kada bih je ostavila samu u svoj toj frci... A sa druge strane, ako odustanem ili odgodim preseljenje, imam osjecaj kao da sam digla ruke od nase veze. Znam da to nije tacno, ali opet... Cini mi se kao da mi je uvijek sve vaznije od njega.... Prvo fax, problemi u kuci, pa sad ovo... Realno to i jesu neki "zdravi" prioriteti ali opet... Ma ne znam! Da vas ne smaram vise, snacu se vec nekako. Bitno je da sam priznala da imam problem i ozbiljno pocela traziti rjesenje 
Jos jednom, hvala vam puno cure! 

• 0
• 0
• Odgovori

Dobro došla Tenkic!

Ovo ti je prvi odličan potez što si napravila i povjerila se totalno nepoznatim osobama, jer naravno tako je svima lakše, a može ti doći neka pomoć sa strane. Svaka čast na toj hrabrosti.
Dakle tvoj problem je dubok jer si ga gomilala godinama i svi dobro znamo kako lijekovi ne pomažu već samo stvaraju nove probleme. Moje osobno mišljenje je to da nikome od nas ne trebaju nikakvi farmacetitski proizvodi za smirenje. Naravno, ne možemo baš bez lijekova kad smo stvarno bolesni ali ovo se da izliječiti na mnogo bolje načine.
Ne znam jesi li negdje zaposlena ili ne. Ako radiš negdje onda ti se možda nakupilo stresa sa posla i ako se ne baviš nečim sa strane te nemaš neki katalizator za ispucavanje negativne energije to je veliki problem. Još veći problem ti nastaje kad nemaš posla jer time gubiš samopouzdanje, uhvati te tjeskoba i padaš još više u depru. Mnogi to brkaju, depra i tjeskoba su različite iako imaju poprilično slične simptome. No neću tu sad fantazirati, tebi je potrebno neko konkretno riješenje je li.
U radu je spas i zbilja je tako. Ako ne možeš pronaći posao savjetujem ti da se raspitaš u svom mjestu boravka za center gdje možeš volontirati. Sigurna sam kako bi se time osjećala mnogo korisnijom i boljim čovjekom. Time bi upoznala nove ljude, proširila vidike i pogled na život bi ti se promijenio.
No opet, ako s previše zaposlena pronađi makar pola sata ili sat vremena dnevno samo za sebe i radi ono što najviše voliš. Je li to pjevanje, ples, crtanje, čišćenje kuće apsolutno bilo što radi što te ispunjava i na taj način ispucavaj negativnu energiju. Kako vrijeme bude odmicalo primijetit ćeš kako ćeš biti smirenija. Naravno ništa se ne događa preko noći pa tako ni dobro stanje. Budi strpljiva i rezultati će se pokazati!

• 0
• 0
• Odgovori

bok draga :)!!!

prije svega dobro nam došla!:)

Ne znam kako bi ti pomogla osim da ti kažem da pokušaš stvari gledati ružičasto,okupirat se svojim

prijateljima,ljudima koji te vole...

u životu smatram da je jako bitno držati do svog stava!!kad si u pravu ako treba glavom kroz zid...

ali isto tako ako si u krivu dužna si se ispričati , čak i počastiti osobu koju si povrijedila...

to je moje mišljene...ja sam pomalo temperamentna osoba ..ponekad zamračim a nakon 5 min

skužim da sam pretjerala...

upamti bitno je da ti sebe možeš pogledati u ogledalo u svakom pogledu i reći ja sam u pravu

a da to zaista misliš...

pozzić:)

• 0
• 0
• Odgovori