Ljubav je mit

Objavila Dora 13.02.2010 | Komentari

Sjećate se kada smo bile male princeze? Kada smo prije spavanje spremile sve svoje lutkice u krevetiće i slušale mamine bajke za laku noć? Barbike su nam bile najdraže igračke i sve smo željele svoga princa. Sve je bilo savršeno, a tako je trebalo i ostati.


Ljubav je mitMit je bajka, priča, izmišljotina. Nevjerodostojan prikaz nekih događaja. Mnogi stvarni događaji koji su se prenosili sa koljena na koljeno, pretvorili su se u bajke, a stvarni ljudi u heroje kulture.  Danas je nemoguće razlučiti što se stvarno dogodilo, a što nije.

Ne znam postoji li život iz bajke. Ne znam čak ni postoje li bajke ili su sve to izmišljenje riječi da bismo lakše zaspale. Što smo starije to nam više stvari postaju jasnije. Više od nas ne skrivaju čak ni sitnice za koje kao klinke nismo ni znale. Uvijek smo bile premalene da bi nas zamarali stvarima koje ne razumijemo ili tada ne trebamo ni znati.

Prvi dečki nam nekako uvijek ostanu u sjećanju. Kasnije se svim nekada teškim mukama samo slatko nasmijemo jer, vrijeme liječi sve rane. Nekada velike ljubavi sada su u kutiji koju smo zatvorile. Sve što nam postane kompliciramo često zanemarimo jer znamo da to tako možemo. A kada se nađemo na onoj strani koja priča bajke i svijet čini lijepim, brige i probleme pokšavamo sakriti.

Ali dok je netko pokraj nas i dok ne spavamo same, sve možemo savladati. Spavati bez svijetla, bez priče za laku noć... Sve greške od jučer zaboravljamo jer su presitne da bi bile bitne. Čak i kada tražimo istinu uvijek želimo više. Želimo znati kome i u što da vjerujemo. Bile mi princeze ili samo cure sa snovima, očekujemo da nam se nešto i ostvari.

A kada shvatimo da smo čekale predugo i da više nismo nečije malene princeze, sjetimo se one kutije koju smo zatvorile i poželimo prolaziti sve one slatke muke koje su nam bile najveći problem na svijetu. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo opet vjerovati u što god poželimo. Čak i u ono nestvarno. Ipak smo jednom i mi vjerovale u Djeda Mraza. Danas mi je on opet najdraža osoba na svijetu i danas on postoji. I sve dok je tako i dok je kutija otvorena, svijetlo je upaljeno i čekam priču za laku noć. Jer sutra će ljubav opet biti samo mit, a kutija zatvorena.

 

Dora Rakić


Komentari

Prijavi se za komentare...