Mijenjamo li se?

 

Naša domovina danas je dobila novog predsjednika. Čovjeka radi  kojeg smo ponosni što smo Hrvati i političara koji agira za pravdu i Europu. Ivo Josipović, kako se nada čitava hrvatska nacija, predvodnik je promjena koje će učiniti Hrvatsku boljim mjestom za život.

Politički zaokret

Pogledamo li unazad nekoliko mjeseci u politiku je bila usmjerena samo ogorčenost i ljutnja. Građanima su svi koji su imalo kročili u političke sfere bili krivi, bilo za laganje ili pak krađu, a najčešći sinonim za političare bio je "banda lopovska".
Danas je drugačije. Danas postoji i nešto nazvano optimističnom politikom! Svjesni smo koliko se Hrvatska promijenila u svega nekoliko mjeseci. Najistaknutije pozicije u državi obnašaju ljudi koji su u javnosti omiljeni. Premijerka Jadranka Kosor proglašena je najomiljenijom političarkom Hrvatske, a građani se mogu našaliti na njen račun zaboravivši na ironiju i cinizam. Uviđamo da premijer ne mora nužno biti arogantan da bi bio autoritativan i radi toga cijenimo našu premijerku.
Danas imenovani treći hrvatski predsjednik Ivo Josipović  utočište je nade mnogih građana. Prema istraživanju agencije Handal čak 80 % građana vjeruje u njegovu pravdu i borbu protiv korupcije. A što je najvažnije Hrvati su ponosni što se iz naših redova izrodio tako vrstan pravnik, talentirani glazbenik i kako vjeruju konačno i pošten čovjek. Iako su promjene u politici evidentne, što je s nama malim ljudima? Hoćemo li se u skladu s političkim unaprjeđenjem i mi poboljšati? Jer kako je na inauguraciji naglasio naš novi predsjednik: „Svatko neka počne mijenjati sebe jer temelj pravde uvijek smo mi sami.“

Balkanci ili zapadnjaci - pitanje je sad?

Mutni poslovi, htjeli mi to priznati ili ne, nisu prisutni samo u politici već i u mentalitetu naših ljudi. Zaobići pravilo, izigrati zakon i snalažljivo izmanipulirati nešto je čime se ponosimo jer smo uvjereni da je to još jedan dokaz naše inteligencije. A kasnije se ljutimo kada nas nazivaju Balkancima. Kao da je korupcija pojam kojim se isključivo mogu služiti samo moćnici i bogati. U redu je pokloniti doktoru kobasicu kako bismo prije došli na red, uz indeks priložiti i plavu kuvertu ili nazvati tetka koji je slučajno i načelnik policije da nam ponovno zametne kazne za parkiranje.
Svijest o prijevari nešto je što još nije doprlo do Hrvatskih moždanih vijuga. Povodimo se za konformizmom jer ako mogu oni zašto ne bi i ja? Želimo se ograditi od pojma „Balkana“ a opet nastaviti rješavati stvari ispod stola. No kako i Josipović kaže pravdu trebamo najprije sami početi dijeliti pa ćemo se možda moći nadati boljem sutra.

Kud svi tu i mali Hrvat!

Revolucija u hrvatskom društvu je započela, no pitanje je kamo nas ona vodi. Hoćemo li se uputiti u smjeru Europske Unije ili pak zadržati upravljač okrenut prema Balkanu? Uz istok vežemo predrasude anarhije, a uz zapad  birokracije i ograničenja kreativnosti. Očito je da mi u Europskoj Uniji vidimo mnogo više od prosperiteta, civiliziranosti i boljeg životnog standarda. Kao da ovijeni velom sumnje tamo želimo vidjeti samo loše stvari. U našoj euroskeptičnoj naravi mislimo da će nam Europska Unija ukrasti identitet, turizam i domaći sir i vrhnje. No prije nego što osudimo mogli bi za promjenu informirati se iz vjerodostojnih izvora i razumno, ali oprezno vidjeti tko nam više nudi.

Antonia Pejaković