Na pragu zrelosti

Budućnost... vjera u sebe.. diploma... posao... plaća... stan... obitelj... Kada postajemo spremni na sve ove izazove? Jesmo li ikada spremni?

Profesor M. kaže da je prava bit filozofiranja u postavljanju pitanja, a ne u traženju odgovora. Nakon što postavimo pravo pitanje znat ćemo i pravi odgovor. Bojim li se? Je li me strah ili sam nesigurna u sebe? Ne bojim se sebe i svojih sposobnosti. Znam da mogu mnogo toga i da sam spremna na razne pothvate, ali ponekad ustuknem pred mišlju da postoji ta ljudska zloba kojoj nije važan tvoj talent, tvoj uspjeh i tvoja sposobnost već njen uspjeh, njena slava i njen tron.

Učiti od takvih riskantno je osim ako razlučuješ dobro i zlo na jednoj višoj duhovnoj sferi i možeš predvidjeti i osjetiti kada ćeš kojim zahvatom nekoga povrijediti, a kada ćeš si nesmetano i bezbolno osloboditi put. Bježati od takvih loše je. Time im prepuštamo svijet i tjeramo sami sebe u zečju rupu.

Sinoć mi je jedan muškarac rekao kako vjeruje da će uspjeti u životu, ali da osjeća kako samo mora biti uporan. U njegovim očima najviše volim vidjeti tu žar, strast i nevjerojatnu snagu, neodustajanje, gotovo nešto životinjsko i sirovo, nešto što te hrani kada razgovaraš s njime i daje ti motivaciju za dalje. Gledala sam ga ljetos kako je ustajao iz prašine, otresao se i krenuo dalje. Kao Feniks iz pepela...

Mladi ljudi na pragu samostalnog života prije ili kasnije shvate da moraju dalje sami. Neki diplomiraju, neki se zaposle, neki kupe stan, zaprose djevojku, odsele u podstanare, neki odluče financijski pomagati roditeljima. Kroz svaku od odluka provlači se taj prokleti novac koji je izvor svih sukoba i ratova, kako u obiteljima, tako i na svjetskom, globalnom području.

Tko ti danas garantira da ćeš nakon diplome dobiti željeni posao? Imati ideju, prave ljude oko sebe i čekati da se poklopi vrijeme i mjesto bilo bi najidealnije, ali pronaći investitora drugi je par cipelai zahtjeva pomalo vještine.

Osjećam da je predamnom jedno novo poglavlje, jedna nova trasa, vrijeme novih, ozbiljnijih odluka. Potrebno je promišljati dugoročno, planirati oprezno i voljeti sebe i ljude oko sebe iskreno...

Doris Moslavac