Nedjeljni projekt: prijateljstvo, umjetnost i vruća čokolada

Lijepo je osjetiti dašak Europe i zapadnog svijeta u Zagrebu, ali na pozitivan, suvremen, modernistički način. Još je ljepše bilo provesti vikend u društvu stare prijateljice koju nisam vidjela nekoliko mjeseci i s kojim sam imala toliko toga podijeliti. Muzej suvremene umjetnosti i moja Laura, savršen spoj za prekrasan završetak vikenda. Slijedeći vikend pokušajte i vi...

Zahvaljujući T-HT obiteljskom danu, jučer je, u nedjelju, 20. prosinca, ulaz u Muzej suvremene umjetnosti od jedanaest do devetnaest sati bio besplatan za sve posjetitelje. Zaista je bilo pravo osvježenje vidjeti nešto novo, neobično prije svega i sve to u društvu moje najdraže Lure. Družile samo se i večer prije. Subota je završila u jednom avanturističko- skijaškom duhu jer javni prijevoz je u ključnim trenucima zakazao, temperatura zraka nije bila nimalo privlačna za nekoga tko pati za ljetnim mjesecima, a snijeg nije prestajao padati.

Nedjelja je prošla mnogo ležernije. Za posjet muzeju dogovorile smo se dan ranije i zaista smo se zabavile. Razne zbirke postavljene u muzeju bile su pravo čudo za sve one koji su do sada uživali u klasičnim izložbama gdje su se mogli diviti umjetninama starim i preko stotinjak i više godina, ali ova umjetnička djela kreirana su praktički jučer i to je prvo što na posjetioce ostavlja dojam.

Razne zbirke crteža, grafika, plakata, filma, videa, fotografije, medijske umjetnosti, skulpture, slikarstva vrlo su atraktivne i neobične na prvi pogled i svaku od njih poželite dotaknuti, prvenstveno iz one dječje znatiželje koja čuči negdje duboko u vama.  Tu su, naravno, uvijek spremni zaštitari koji upozoravaju posjetitelje da je dodirivanje eksponata strogo zabranjeno.

Sva ta suvremena umjetnost, koliko se god na prvi pogled činila smiješnom, besmislenom i neisplativom u nekom egzistencijalnom smislu, zapravo je relana, plastična slika današnjega društva koji se pokušava izraziti na milijun i jedan različiti način kako bi ispao što posebnijim, a na kraju mu preostaje samo jedan jedini epitet- neshvaćen.

Izložbu svakako preporučujemo, nema smisla izdvajati i napominjati vam što da posebno posjetite. Samo savjetujem da prije samog ulaska u ogroman prostor muzeja zauzmete jedan ležeran stav i ne brinete previše hoćete li ili nećete shvatiti koju od instalacija ili projekcija. Igrajte se, zabavljajte, ne dirajte (!), a tek kada prespavate noć, shvatiti ćete o čemu ili o kome se zapravo radi u cijeloj postavi.

Doris Moslavac