Nemoguća misija!

Koliko teško može biti naći neku normalnu osobu za poslovnu suradnju? Vjerujte jako teško.

Naći nekoga tko će poštivati rokove, tko će slušati ono što mu se kaže i recimo, javljati se na telefon ili odgovarati na poruke. Jasno je svima da nisu svi rođeni pod bogatom zvijezdom te im nije od rođenja na račun sjedala hrpa para. Do godina kada poželimo nešto ostvariti, započeti svoju karijeru, nemamo svi kapital sa kojim si debelo olakšamo taj početak. Ne, neki od nas ovise o drugim ljudima koji su već ponešto postigli. O nekome s kim želimo ostvariti suradnju čisto iz praktičnih razloga – ne možemo skoro nikada pokriti sve segmente potrebne za konačni uspjeh.

Bilo da se radilo o financijskom sponzorstvu, o osobi koja uvozi drvo, tiska majice ili proizvodi prašak za pecivo. Sasvim je svejedno o kojoj se branši radi. Stvar je u tome da ne može nitko sve sam napraviti. Potrebna je mreža ljudi od kojih svatko ima koristi na svoji način i međusobno si pomažu, surađuju, kako bi lakše i jednostavnije došli do cilja.

Vrlo davno smo se makli od obrta i samostalne proizvodnje, od filozofije: od skice do konačnog proizvoda. Ljudi, pa u industrijskom smo društvu već tri stoljeća zar još nismo naučili da jedni bez drugih ne možemo?! Očito nismo. Kuda god se okreneš netko te shvaća olako, nitko ne cjeni suradnju i svima je svejedno. Kao da oni sami mogu sve. Ponekada sam toliko razočarana sa ljudima, sa svom tom hladnoćom i nepoštovanjem. Ne znam za vas, ali ponekad mislim da je stvarno najbolje ne oslanjati se na nikoga, ne vjerovati obećanjima i imati povjerenja samo u sebe.

Lana Hudina