Nit' vuk sit, nit' ovce na broju

„I kaže meni moja draga prijateljica danas jednu rečenicu - Sada imam onog s kojim mi nisu klecala koljena, jer svi oni od kojih su mi koljena klecala završili su fijaskom….", ovaj status je na najpopularnijoj i najposjećenijoj mreži u Hrvata ovih dana rezultirao prilično velikim brojem komentara. Mišljenja su bila podijeljena, od običnih „u pravu si“ ili u „krivu si“, pa sve do dugometražnih postova s objašnjenjima i argumentima. Meni najdraži – Nit vuk sit, nit ovce na broju...

Ako ste mlada žena u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama, uspješna, zgodna, inteligentna, zabavna i svestrana, i ako još k tome živite u Zagrebu, šanse za pronalazak srodne duše jako su vam, jako, male. Složit će se sa mnom sve moje single prijateljice, a kimnut će i one u braku, da su danas dobri i istovremeno zgodni dečki postali endemska vrsta, osobito ako tim kriterijima dodate još neke poput onog koji ih opisuje kao slobodne i bez „prtljage“ u obliku bivše s kojom se jednostavno moraju čuti svaka dva tjedna (ali to, naravno, ne znači ništa, ona je samo prijateljica).  Nema ih u klubovima, tamo su samo polupijani klinci, a nema ih ni na ulicama Zagreba, pa se onda pitam – jesu li nestali ili je došlo do nekih genetskih modifikacija koje su dovele do toga da moraš birati između pozitivnih osobina i fizičkih atributa, a oni se međusobno isključuju. Nismo ni mi bez grijeha, postale smo s godinama izbirljive, a svako naše postignuće i uspjeh rezultira još višim kriterijima pri odabiru dečka. I onda se svi pitamo – zašto se danas tako j..eno teško zaljubiti?

Zato što, po definiciji, zaljubljenost ne trpi razum. Zaljubljenost je indikacija da je dvoje ljudi „kliknulo“ na nekoj razini koja nije racionalna, niti ju je moguće izazvati na bilo koji način osim trenutnim osjećajem koji nastupa pri pogledu na određenu osobu. A ubrzo nakon toga, nastupaju poznati simptomi: leptirići koji divljaju po trbuhu, znojni dlanovi i gore spomenuto klecanje koljena. Nakon opasno dobrog početka, u kojem se vodiš samo osjećajem, nastupa razdoblje triježnjenja u kojem se uključuje i naš prijatelj racio. E, tu počinju problemi i procjene njegove ambicije, posla, mana i vrlina, obiteljskog podrijetla i ostalih stvari koje nam prije ni u ludilu nisu bile važne. I onda, nakon nekog vremena u rasponu od jedne do sedam godina nastupaju dvije varijante: brak ili prekid. A ako je ovo žestoko procjenjivanje počelo prije negoli su uopće koljena zaklecala, onda je priča završila prije nego ste se uopće zagrijali.

I sama sam nekoliko puta proklinjala svoja koljena koja klecaju i te leptire koji su se nekako uskomešali, jer su me odveli ravno u zagrljaj nekoga tko me nije zavrijedio, tko me povrijedio i ravno do kraja koji nije bio nimalo sretan. Bar ne u tom trenutku i bar ne za mene. Kao oštećena strana u sporu pred strašnim ljubavnim sudom, zaklinjala sam se sama sebi da ću, kad mi zbog nekog tipa slijedeći put zaklecaju koljena, pobjeći tristo kilometara u drugom smjeru. Vjerojatno me netko gore čuo jer otada mi koljena nisu ni jednom zaklecala. I bila sam u uvjerenju da mogu odabrati čovjeka kojeg će moje srce zavoljeti prema svim drugim kriterijima koje sam imala u glavi. I svaki put sam se razočarala, a koliko sam razočarala drugu stranu, kad sam nakon dva tjedna izgovarala izlizanu rečenicu: „Nisi ti kriv, u meni je problem“, mogu si samo zamisliti.

Sve to, ništa je u usporedbi s vezom koja je sklopljena na taj način, a koja završi i brakom. Baš kao što su nekad bili dogovoreni brakovi, tako su i ovo brakovi iz interesa, sklopljeni pod krinkom odabira najboljeg, a zapravo s jasnim pristankom na najgori od svih kompromisa – kompromis iz straha. I tek ovdje nastaju problemi – nema prave i iskrene strasti i, iako uz sebe imaš najboljeg prijatelja, ne možeš pobjeći od one fantomske boli. Boli te nešto što ti zapravo nedostaje. Tako da sve one teorije o izbjegavanju boli izbjegavanjem leptirića i klecanja koljena, padaju uvodu velikim praskom. Nema načina da predvidimo što će nam se dogoditi i s kim, ostaje samo nada. Ali bar je vuk sit, ili su ovce na broju. A oni najsretniji među nama, nahranit će vuka bez da izgube i jednu ovcu. Zovite me naivnom, ali vjerujem da ću među njima biti i ja...

 

Ivka Armanda