Novinar ili strvinar- pitanje je sad?

Novinari  današnjice nisu ništa više no strvinari, predatori željni krvi, seksa i skandala.  Naposlijetku samo to prodaje novine. Simbolične fraze poput paparazza, otimača privatnosti i seratora zaljepljeni su poput post-ita na čelo jednog novinara.  Ili ga barem tako današnja javnost na taj način vidi.

Kada  kažete da ste novinar  umjesto ponosa što pridonosite demokraciji, razotkrivate loše momke i žrtvujete toliko toga jer ipak javnost u konačnici ima pravo znati, osjećate sram. Sramite se jer je percepcija javnosti o novinarstvu isključivo negativna. Kada me upitaju što studiram, a iz priloženog teksa to je vrlo lako zaključiti,  reakcije su uvijek i isključivo negativne. Kao da čovjek profesije novinara nema kredibilitet,odgovor je uvijek u stilu „Joj s tobom  moram paziti što govorim“.  I ponovno se vraćamo na poznate nam strvinare.

No paradoks je u tome što novinari žele razotkriti anomalije  društva. Oni ukazuju na gdje je tko  zaribao i pozivaju na odgovornost. Oni su korektori društva, jer kada su sve druge institucije i zakoni  nemoćni, novinari zahtjevaju odgovornost postajući glas javnosti. Kada je zatvorska kazna za počinjeno zlodjelo premala, javnost o tome senzibilizira novinarstvo. I tada smo svjedoci da je javna osuda  ponekad pogubnija kazna no ona zatvorska.

Iznoseći nepravilnosti u društvu novinare se gleda kao huškače.  Naš medijski prostor prepun je crne kronike,prijevara i negativnosti, kao da nam svakidašnje vijesti govore kako je  sve crno.  Kada bi znali da vanzemaljci čitaju novine ne bi nas bilo strah invazije jer bi zaključili da  Zemlja nipošto nije lijepo mjesto za život. To što bi leteći tanjuri u širokom luku zaobišli zemlju bila bi zasluga ni više ni manje nego- novinara!

No sva ta negativnost, koliko god to patetično zvučalo, ima uzvišene ciljeve! Kritičnost javnosti, pozivanje na red i netolerancija prema nepravdi samo su neki od navedenih.  Ističući negativnosti oni nas pozivaju na akciju želeći nam poručiti da ne moramo to trpjeti.  I umjesto da na taj način poboljšavaju svijet ispadaju pesimistični ološ društva.

Četvrta sila svijeta osim velike moći podrazumjeva i toliku pa i veću odgovornost. Mnogi se žale kako su veliki problem novinarovog kredibiliteta naslovi koji ne odgovaraju teksu. No potrebno je znati da najčešće urednik rediginira naslov ukoliko on nije dovoljni sočan.

Senzacionalističko novinarstvo, žutilo i infotainment mrlje su  novinarskog spektra. Kao što nam je  kapitalizam donio mnoge divne pojmove, oformio nam je i takove. Profit je prečesto postao izlika za kršenje moralnih i etičkih novinarskih  kodeksa.  No ukoliko se takvo novinarstvo prodaje proizlazi da publika grize baš tu udicu. U konačnici negativni elementi  novinarstva popratna  su pojave interesa publike.

Iako javnost prezire novinare,najveća  lojalnost novinara leži prema javnosti. Sjetimo se Hrvoja Appelta, Dušana Miljuša i drugih brojnih novinara koji su se odrekli i posla, novaca i normalnog života radi toga što javnost ima pravo znati.

Antonia Pejaković