O prijateljstvu - Saša Božić

Kazališni redatelj i plesni dramaturg, Saša Božić, dobitnik prve nagrade najprestižnijeg europskog plesnog festivala Impulstanz u Beču, suradnik Hebbel am Ufer (Berlin), Kaaiteatra (Brusseles), Pact Zollvereina (Essen), Gesneralee (Zurich), Nacionalnog plesnog centara (Oslo) i Beogradskog dramskog pozorišta, na daskama &TD-a postavlja projekt (kazališni esej) na temu enigme prijateljstva.

Inspiriran filmovima I. Bergmana: Persona i F. Felinia: Satyricon, Božić raspravlja o odnosu kazališnog i filmskog medija.

Kao početna točka istraživanja poslužit će tretman filmskih autora naspram zadane teme: istospolnog prijateljstva. Bergmanov film Persona minimalistička je studija misterije ženskog prijateljstva, dok Federico Felini u svojoj maestralnoj obnovi antičkog Rima, pristupa muško-muškom prijateljstvu u namjerno fragmentiranim slikama eksplozivnog semanticiteta. Rad nastavlja istraživanje i kreaciju hibridnih formi, koje idu izvan granica kazališnih ili plesnih predstava. Redateljski postupak ukazuje na razliku gledateljeve percepcije u kazalištu i na filmu, baveći se fokusom i onim što se vidi (prikazuje), nadaje gledateljevom pogledu, baveći se pitanjima transpozicije medijski posredovanih realnosti, narativnih paradigmi i strategija generiranih u okolišima različitih umjetničkih izraza: kazališta i filma.

Govorimo o prijateljstvu.
O načinu kako se o prijateljstvu govorilo. Jer ono samo ne postoji.
Ako postoje samo konstrukcije, paradigme, dispozitivi, diskursi, varijante prijateljstva, onda možda govorimo o prijateljstvu, nikako o prijateljstvu. Da bi se govorilo o prijateljstvu uvijek se mora govoriti o onome što nadmašuje konstrukcije, paradigme, dispozitive, diskurse, varijante. Protiv varijanti historizma kojem su njegovi predmeti jednakovrijedni, za kojeg ti predmeti zapravo niti ne postoje - oklada ili pakt. Na to računam.
No budimo oprezni. Ako govorimo o prijateljstvu, na kraju možda više nećemo biti prijatelji. Razdvojili smo se zato što smo si došli preblizu ili zato što smo se međusobno suviše udaljili.
Alexandar Garcia Duttman: Prijatelji i Neprijatelji. Apsolutno.

„O prijateljstvu“ se sastoji iz dva jasno odijeljena dijela:

1. Dio: Persona
Personu nazivam komornim radom. Ona je poput komorne glazbe u kojoj se kroz izrazito malen broj glasova i figura istražuje bit određenih motiva. Pozadine su ekstrapolirane, smještene u maglu. Ostalo je destilacija.
Ingmar Bergman

Persona nastaje po motivima Bergmanova scenarija, suprotstavlja scenarij i sam film u smislu Bergmanove ideje o tom filmu kao komornoj glazbi. Rasprava određenih problema koje povlači film: težina istinske komunikacije između ljudskih bića i esencijalno egocentrična priroda umjetnosti prenesena je u pitanje glasa, vlasništva nad glasom ali i pogledom.

2. Dio: Satyricon
Ideja muškog prijateljstva viđena je kroz problematiku nedovršenih priča, narativa iz kojih su izgubljeni ili izostavljeni govoreni dijelovi. Fragmenti filma preneseni su na izvođačka tijela u ideji tjelesnih i glumačkih kopija i ready madeova. Satyricon crpi svoj interes iz prijašnjih istraživanja koreografskih, tjelesnih ready made-a, proizvodne (ne)propusnosti kazališnog jezika te fragmentiranja i stilizacije izvedbenih alata u nizove smiješnoga, glupoga, nelogičnog, hibridnog, apstraktnog tjelesnog ponašanja.

Izniman doprinos predstavi gostovanje je francuskog umjetnika Brune Pocherona, jednog od top europskih light designera (dizajnera svjetla), stalnog suradnika imena poput: Xavier Le Roya, Eszter Salamon, Marten Spangberg i drugih.

Kako zagonetnom prijateljstvu, u suradnji s izvođačima (Petra Hraščanec-Herceg, Mirela Videk, Marko Jastrevski, Silvio Vovk), Ksenijom Zec i vodecim europskim light dizajnerom plesne scene, Brunom Poscheronom, pristupa Saša Božić moći ćete premijerno pogledati 17. ožujka u Teatru &TD.

Izvedbe: 18., 19. i 20. ožujka
Cijena ulaznice: 40/20 kn studenti

Koncept i režija: Saša Božić
U suradnji s izvođačima: Petra Hraščanec-Herceg, Mirela Videk, Marko Jastrevski, Silvio Vovk
Suradnik za pokret: Ksenija Zec
Kostimi: Zdravka Ivandija
Zvuk i izbor glazbe: Damir Šimunović
Svjetlo: Bruno Pocheron
Koprodukcija: SC-Kultura promjene - Teatar &TD i de facto
Premijera: 17. ožujka, polukružna dvorana Teatra &TD