
Prvoga dana jedva sam čekala ispružiti se u krevetu jer smo putovali autobusom. Od Zagreba do Andore u Italiji gdje smo dosjeli, trebalo nam je nekih 12h sa pauzama. Italija me dosta podsjećala na našu Slavoniju zbog svih ravnica i obrađene zemlje, ali nema naše do Lijepe naše. Kod njih je klima takva da im sve uspijeva, ali čovjeku ni traga ni glasa. Kada i kako oni to sve srede, još uvijek nismo otkirli.
Drugi dan krenuli smo u razgledavanje 3 od 9 gradove koji su nam bili u programu. Krenuli smo od šećera na početku. Kneževina Monaco i bogati Monte Carlo. Čim sam ju ugledala s ceste, fotić je bio vani i slikaj, slikaj, slikaj... Svemu što sam tamo vidjela sam se divila jer još ni sada ne vjerujem da takvo nešto postoji. Kao da ste u filmu. Od vrtova, palača, muzeja, sve do luke i jahte princa Alebrta koji danas vlada to kneževinom. Naravno neizostavno je bilo obići i sve znamenitosti nekadašnje princeze Grace Kelly za kojoj, zaista, svi još tuguju. Tada smo se uputili u casino na malo zabave i mogu se pohvaliti da sam izašla sa dobitkom. Nakon svog tog glamura gdje su im i ceste od dijamanata, ne smijem zaboraviti ni F1 stazu kojom smo se provozali, krenuli smo u gradić Eze gdje se nalazi tvornica parfema i sapuna – Fragonard. Tamo je, naravno, pao i shopping. Dobra vijest, curke, je da su snižene cijene, a loša da možete provući bilo koju karticu!!! Mirišljava, nastavila sam razgledavanje penjući se na brdo Ezea odakle pogled doseže sve do mora. A moram spomenuti i da se baš tamo nalazi kuća Brada i Angeline. Vrativši se u hotel na večeru, zaspala sam u nepunih 22h.
Treći dan čekalo nas je iznenađenje u Sanremu, gdje se održava poznati festival, ali prije toga prekrasna Nica. Iako nas je u kraljici Azurne obale dočekala kiša, doživljaj se nije smanjivao. Obilazak grada je možda bio malo skromniji, ali nakon što smo se popeli na mjesto odakle se vidi cijela Nica, Zaljev anđela, šetalište Engleza i pista, sve se isplatilo. Nica mi je bila na dlanu, a ja iznad nje. Šetalište Engleza financirali su, naravno , Englezi pa je po njima dobilo ime, a dugo je 7 km. Nica je ime dobila po Sv. Niki koju su mučili i stavili u čamac, nakon čega su joj odrubili glavu. Tada je iz njezinoga tijela izletjela golubica, a anđeli su otpuhali čamac. Zato se veliki zaljev kojeg prati šetalište, zove Zaljev anđela. Pista na kraju zaljeva nastala je od stijena iz tunela. Nasuli su je i sada se tamo nalazi najprometnija zračna luka na Azurnoj obali. Vraćanjem do autobusa još jednom smo obišli sve glamurozne hotele, trgovine i knjižnice, a iz Nice nas je ispratilo – sunce!! Eh, sreće! Nema veze, jer Sanremo nas je čekao spreman. Iznenađenje u malom Talijanskom restorančiću gdje nas je dočekao stol pun vina i zalogajčića, popratila je i vesela pjesma pa tako i atomosfrea. A nakon svakog jela i pića, paše i malo šetnje, pa sam slobodno vrijeme iskoristila za to.

Četvrtoga dana još 3 grada. Prvi na redu bio je Antibes, grad između Nice i Cannesa. Eh tamo vam se tek nalazi sav glamur. Pogled na luku prepu u samo jahti, tvrđavu gdje je sniman film Jamesa Bonda – Nikad ne reci nikad i naravno, bijele, velike, Alpe. Sve u jednom kadru – neprocjenjivo! Tu je i Piccasova kuća koja je proglašena dvorcem. Lijepo, iako neusporedivo sa Cannesom u koji smo se uputili kasnije. Filmska palača – naravno! Potpisi i otisci ruku, crveni tepih... Iako je nas dočekao plavi. To je to što sam čekala. Biti tamo iako nema događanja je stvarno veliki događaj. Sve je tik uz more, a hotel koji nam pokazuju na TV-u stvarno je tamo. Jedina zvijezda na koju sam naišla je kartonski Geoge Clooney i naravno da sam se slikala s njim. Posljednji gradić bio je grad agruma – Menton. Možda malo manje poznat, ali Alfred Nobel je tamo živio i njegova vila je još uvijek jedna od posjećenijih. Tamo su nastale kategorije za nagrade, a otkrili su nam i zašto ne postoji nagrada za matematiku. Neću vam ju otkriti, već ću vam reći da se uputite tamo i doznate sami. Grad kao grad sa svojim znamenitostima, ali čim dođete do mora i ugledate svo to plavetnilo i valove, mozak vam se pomuti. Teška srca odlazim, ali večera i krevet čekaju u Andori.
Peti dan posvetili smo Genovi. Tamo nas je čekala kiša, ali Mustafa ju je preduhitrio i dočekao nas ispred autobusa s kišobranima. Možete naići na prodavače na svakom metru kvadratnom i većina njih su jako dosadni pa vas i plaše, ali nas su upoznali sa jako dragim čovjekom koji nam je poklonio narukvice iz Senegala. Mustafa, živio! Genova mi se nije posebno svidjela, ali da se ima što vidjeti, ima. Od Ferrarijevog trga, katedrali, Strada Nove do ulice crvenih lampica gdje se nalaze prostituke. Ne znam znate li, ali tamo je prostitucija legalizirana pošto su upravo prostitutke spasile blago iz izgorjele crkve pa su im zauzvrat odlučili malo pomoći. Ne smije ih se slikati jer se uvrijede pa može doći do tučnjave, ali svi ih znamo prepoznati! U Genovi se nalazi i Columbova kuća iznad kojih su kamena vrata na kroz koja prolaziš ako dolaziš u miru. A pošto je to najveći lučki grad na tom području, ne čudi da se u luci nalazi galija na kojoj je snima film pirati s Kariba.
Eto, 9 jedinstvenih gradova je iza mene, ali bilo je nezaboravno i ponovila bi.ako se odlučite za neki ne tako dalek put, ne zaboravite uživati u svemu. Azurna obala s razlogom nosi sve pridjeve i epitete i ja to potvrđujem.
Dora Rakić
Prijavi se za komentare...