Studentska blokada- propali projekt? Vol. II

Kako pametno započeti te još pametnije zaključiti temu o studentskim blokadama? Ima li kraja prosvjedima bilo koje vrste u ovoj zemlji i vode li ti prosvjedi ikamo? Vaša kolumnistica vodi vas kroz svoja razmišljanja o studentskom zahtjevu za jednakim pristupom obrazovanja za sve...

Da bismo se uopće odlučili koju ćemo stranu podržati potrebno je realno sagledati ponude, pretpostavke i činjenice obiju strana. Vladajući birokrati, točnije MZOŠ i rektorati predlažu prvu godinu studiranja besplatnom, a kasnije, redovni studenti koji ne bi pali godinu, studirali bi i dalje besplatno. U taj sustav ne ulaze izvanredni studenti, kao ni školarine postdiplomskih studija.

Ono za što se grupa studenata odlučila izboriti je besplatno obrazovanje na svim razinama. Besplatna prva godina studija nije isto što i jednak pristup obrazovanju za sve.

Da su motivi reakcija opravdani dokazuju nam prakse mnogih fakulteta u Hrvatskoj koji već naveliko provode tzv. linearni model studiranja. Takav model podrazumijeva upravo ono što je gore navedeno pod prijedlogom vladajućih birokrata.

Posljedice linearnog modela nisu nimalo upitne. Dotični fakulteti već nekoliko godina upisuju veliki broj izvanrednih studenata, koji su obavezni plaćati školarinu, a njihov se broj iz godine u godinu povećava. Ne treba ni napominjati kako većina tih studenata nisu izvanredni po samoj svojoj biti jer oni uopće nisu u radnom odnosu, te njihov status izvanrednih omogućava brojnim fakultetima napuniti njihovu blagajnu. Broj studenata se povećava, kvaliteta nastave opada, a praksa te znanstveni radovi padaju u drugi plan. Primarna u cijelom obrazovanju postaje diploma, a znanje i snalažljivost samo sekundarni motiv studenata i sveučilišta .

Zašto sam gore napisala „grupa studenata“? U razgovoru s nekolicinom studenata, čisto informativno, zaključila sam kako se ljudi jednostavno boje izjašnjavati o svojim stavovima. Neki se studenti  nalaze u pat pozicij. Bolje im  je šutjeti, iskoristiti drugu priliku koju im je fakultet ponudio te bez previše galame diplomirati kako bi čim prije pronašli neki posao i započeli kakav- takav život. Zvuči utopijski u ovim kriznim vremenima.

Na plenumima Filozofskog fakulteta sudjeluje tristotinjak studenata što je zaista mizerna brojka s obzirom da samo na tom fakultetu studira gotovo šest tisuća mladih, sposobnih, ali i pasivnih ljudi.

Moram naglasiti mišljenje svoga cijenjenog kolege P. koji smatra kako bi  trebalo dovesti u pitanje i samu legitimnost plenuma - možda se on ne bi trebao održavati ako nema određenog broja ljudi. Uglavnom, zakoni dok vlada blokada, idu u interese blokadista kao i sama internet stranica čime se izbjegava susret i suradnja s onima koji misle drugačije. Ti koji misle drugačije izolirani su i nemaju jednako pravo kao oni koji su za. Jednostavno - audiatur et altera pars! U prijevodu „Neka se čuje i druga strana! “

Što je s ostalim fakultetima? Iznenadila sam se dobronamjernim savjetom predsjednika studentskog zbora koji je rekao da su blokade studenata njihova privatna stvar koja bi se trebala rješavati na razini njihova fakulteta, ne na razini Sveučilišta.

Slažem se da rekcije studenata nisu opravdane, ali motivi nisu upitni. Ono što me osobno smeta, to je totalitaristički stav kojim se blokira nastava, rad na znanstvenim projektima te sličnim stvarima. Ako je jedna od parola „Znanje nije roba“, onda se zaista tako trebamo i ponašati. Znanje i obrazovanje ne bi trebalo trpiti pod ničijim idejama, motivima i režimima. Kažu da je pravo na besplatno obrazovanje jedno od temeljnih ljudskih prava, ali su pojedinci zaboravili da prije svega postoji pravo na obrazovanje i da dok pokušavaju izboriti da ono bude besplatno, ne smiju dokidati nastavu i projekte jer time ruše cijeli sustav za koji se zapravo bore.

Zašto profesori ne staju na stranu studenata? Boje se, ne slažu se s njihovim zahtjevima ili nešto treće?

Ma kraju krajeva postavlja se pitanje ako se i studenti izbore za prava besplatnog studiranja na svim razinama, tko će kontrolirati lijenčine i njihova ne učenja te uzaludne novčane potpore ministarstva? Zamisao je ovakva; studentima koji padnu godinu, tj. ne zadovolje kriterije za upis na višu godinu, oduzimala bi se prava redovnog studenta, što znači pravo na X- icu, besplatnu vožnju i povoljan smještaj u studentskim domovima. Što se mene tiče, pošteno. Pa kad otplate svoje dugove koje duguju kako bi upisali višu godinu, prava im se vrate, a studiranje im je i dalje besplatno.

Iz ovakvih problema proizlazi još milijun pitanja. Jedno od takvih pitanja je i hoće li biti previše studenata? Treba li Hrvatskoj toliko visokoobrazovanih građana kada ne može ponuditi posao ni onima sa srednjom stručnom spremom? Postavlja li si vlada ista takva pitanja pa namjerno smišlja modele obrazovanja koji će svesti obrazovanje na imućnu elitu? Te na kraju hoće li se Hrvatska iz utopijske ideje o zemlji znanja pretvoriti u zemlju plaćenih diploma? 

DORIS MOSLAVAC