Superdjevojke ne plaču

Ponedjeljak ujutro nekako te zaskoči i poleti na tebe, a vrijeme leti tako brzo kao da je svaki dan ponedjeljak. Već od jutra zvoni ti mobitel, podsjećajući te na to što te sve čeka danas, sutra, ovaj cijeli tjedan, a propušteni alarmi izdajnički svijetle kako nikako ne bi zaboravila što sve prošlog tjedna nisi stigla.

Žena današnjice vodi život pun uzbuđenja, ubrzanosti, zauzetosti i aktivnosti. Razvijajući entuzijazam koji je obuzima brzo i snažno i zbog kojeg Ona jest ono što jest. Svaka žena danas je Superdjevojka, stijena za sve, radi šest stvari istovremeno i istovremeno izgleda dobro, osjeća se dobro i pomaže svima oko sebe da se osjećaju dobro. Osobni motivator, društveni konektor, info box, caoch, sestra, kćer, prijateljica, teta, sestrična, cura ili žena, majka... Današnja žena ima supermoći jer jedino je tako moguće žonglirati svim ulogama koje su ili odabrane ili nametnute, istovremeno pronalaziti vrijeme za sebe i raditi nešto što veseli samo nju...

Mi smo žene posebna bića, toliko nježna i krhka, a istovremeno snažna i nedodirljiva. Znam da Biblija kaže da je Bog stvorio ženu iz muškarčeva rebra, ali sve više vjerujem da je u nju ugradio sve ono što je muškarcu kao prvostvorenom nedostajalo. Upravo stoga, u nju je ugurao mogućnosti koje nadilaze sve, kako bi mogla biti jednog dana sve ono što svijetu treba. Dao nam je najveću ulogu od svih, ulogu majki, a kroz život nas priprema za nju. Izazove koje pred nas stavlja uspješno smo spremne osvojiti, nositi se s penjanjem na najviše planine i spuštanjem niz najstrmije litice, ali najteži izazov koji nam je dan jest nošenje s vlastitim očekivanjima.

Biti „bijela ovca“ obitelji u djetinjstvu, znači biti onaj čiji se uspjesi smatraju normalnim, a neuspjesi velikim propustom i razočarenjem. Kasnije se potreba da zadivimo druge novim, još većim, još teže postignutim, još brže ostvarenim uspjehom pretvori u potrebu zadivljavanja sebe same. Najstrožeg kritičara... Ta očekivanja ukombinirana s entuzijazmom čine nas Superdjevojkama.

I iako nismo "brže od metka, jače od lokomotive“, nemamo supermoći naše muške inačice ( Supermana) koje uključuju letenje, super snagu, neozljedivost na nemagične napade obične sile, super brzinu, super sluh i super dah koji smrzava, iako nismo sposobne preživjeti nuklearnu eksploziju i preživjeti bez zraka, mi imamo svoje super moći. A to je super-brižnost, super-ljubav, super-nježnost, super-multifunkcionalnost i super-izdržljivost. Otporne na sve prilike i neprilike, a bez vlastitog izvora moći, poput Supemana koji oslabi u blizini Kryptonita, mi slabimo jedino u blizini neispunjenih vlastitih pretjeranih super-očekivanja.

Ali u blizini onoga što slabi naše super moći nema vremena za plakanje. Navlačimo teški olovni oklop oko srca, veliki osmjeh na lice, a brigu zbog vlastitih problema ubrzo nadmašuje briga za ljude oko nas. Ipak smo mi Superdjevojke, a Superdjevojke ne plaču, kako kaže Reamon. Ili je možda ipak u krivu?