Najdraži dio dana mi je kada idem spavati. Onda zamišljam da je sve malo drugačije. Ne mora biti sve po mom, ali sve je onako kako možemo samo poželjeti. Posao je odrađen, suđe je oprano, roba je opeglana, a mi samo uživamo u svemu što dođe.
Kada bi me pitali što je mašta, lako bi im odgovorila. Za mene je mašta onaj dio stvarnosti koji nam je uvijek nekako nedostižan. Možemo bez njega i uvijek nam na kraju sve odgovara, ali kada bi se naše maštarije ostvarile mislim da nebi bilo kraja osmijesima.
Kažu da je mašta važnija od znanja, da je slaba ona ljubav kojoj mašta prestaje biti prijateljica i da nam upravo mašta daje sva ona djela suvremene umjetnosti. Ali isto tako kažu i da život kakav bio da bio. Bolji je od mašte, kao što je zdravlje bolje od bolesti. Trebali bismo sljediti svoju maštu ponekad, jer nikada ne znamo koga ćemo u njoj susresti. Svaka mašta ima svoju istinu, a ta istina ima najviše izgleda da bude negdje gdje se naša mašta i nečija stvarnost susreću.
Kao klince nas uče da budemo maštoviti i kreativni. Sjećam se da su nam jednom zadali da nacrtamo svoj svijet miješajući boje. Svaka boja neka nam predstavlja neku osobu ili osjećaj. Nije bitno što drugi vide u tome jer to je naš svijet. Svijet u kojem živi mašta.
Ne morate se čak ni truditi da biste imali taj svijet, on je jednostavno sve ono što želite, a nije vam se ostvarilo. To nije svijet za ljenčine, već za sve one koji imaju svoje snove. Samo im se u tom svijetu ti snovi i ostvare. Postanu stvarnost i žive, postoje. Zato sanjajte. Čim legnete i zatvorite oči, nemojte zaboaviti na svoju maštu, jer ni ona nije zaboravila na vas. Uvijek će biti tu kada ju zatrebate. Onda kada ste tužni i trebate nešto da vas razveseli ili kada ste nesretne i nezadovoljni i želite to promijeniti. Svijet u kojem živi vaša mašta čeka da vam stavi osmijeh na lice.
Dora Rakić
Prijavi se za komentare...