Tako dobar, a sam...

S dečkom sam oko sedam mjeseci i jako sam zadovoljna našom vezom. Nemam se na što požaliti. No, nešto me ipak kopka. Naime, meni je 25 godina, a njemu skoro 40. Izgleda jako zgodno, njegovano, barem 10 godina mlađe.

Ono što mene kopka odnosi se na njegov prijašnji život, odnosno na prošlu vezu koja je trajala 10-ak godina. Navodno je sve bilo u redu, živjeli su zajedno, a onda je to puklo. Razlog je, kako on kaže, njezina nevjera.
No, ono što meni nije jasno je - kako to da se nisu vjenčali nakon toliko godina, zašto nisu imali djecu i slično? On kaže da je vrijeme prolazilo, da je bilo povremenih trzavica i da jednostavno nije došlo do toga. Sad mu je krivo što nema djece i nešto iza sebe.

Djeluje mi pouzdano i sigurno, nije balavac. Kaže da bi sada želio nešto drugačije, ozbiljnijim putem. Malo me to na početku brinulo jer sam mislila da me želi zbariti zbog godina, pa napraviti djecu i tako se osigurati, ali kako vrijeme prolazi sve manje mi se čini da je tako. Zapravo, našli smo se na nekoj intelektualnoj razini gdje seks i slično ne igraju najvažniju ulogu u vezi. Sretni smo, ali kako sam po prirodi sumnjičava stalno mi prolazi po glavi pitanje - kako to da tako zgodan i pametan muškarac još nije oženjen, nema djecu... U čemu je problem? Mora li postojati?

On pita zar je zločin ako netko njegovih godina nije bio oženjen i slično? Zar to nužno mora značiti da nije normalan. O.k., ima on pravo, ali moja sumnjičavost ne jenjava. Što ti misliš o ovome? Bivša mu je bila dosta zgodna, kaže da je u vezi bilo o.k., sa povremenim trzavicama, ništa pretjerano, ali od toga više nema ništa. Kako se meni čini, on je predobar da bi ga itko normalan pustio. Ali, postoji li nešto tako dobro? Ja do sada na takve nisam naišla.

Neki dan sam baš slušao na radiju jednu psihologicu koja je pričala o vezama te ustvrdila da zaljubljenost traje do dvije godine a sve poslije toga su kompromisi i „dogovorna ljubav“. Također je ustvrdila da su najuspješniji brakovi među parovima koji su se vjenčali nakon godine dana veze do tri godine trajanja veze. Spominjem ovo jer si napisala kako ni nakon desetak godina veze tvoj odabranik nije ušao u brak i na kraju je prekinuo s tom djevojkom.

Možemo reći da im nije bilo „suđeno“. Jednostavno se nije dogodilo, trajali su koliko su trajali i on može reći da žali što nema još uvijek djecu ali siguran sam da je i svjestan ovoga što sam napisao – jednostavno im nije bilo „suđeno“. Mnogi nakon dugih veza ako stupe u brak vrlo brzo prekidaju odnosno rastaju se. Razlog tome je što smo postali prekomforni u svojim životima. Nije baš lako s nekim provesti ostatak života, potrebno je puno toga žrtvovati i s puno razumijevanja prolaziti život s partnerom.

U današnje vrijeme produljena nam je mladost (po načinu života – obrazovanje, odvajanje od roditelja, samostalnost u poslu i sl.) i iskorištavamo maksimalno tu „slobodu življenja“. Kad se dogodi brak „sloboda življenja“ se mijenja i tu počinju problemi koji nažalost mogu kulminirati raskolom i prekidom.

Po svemu sudeći, čovjek koji dobro izgleda, smiren je i dobar može izgledati kao prava prilika za brak, ali s druge strane ako on još ne želi ući u takvu zajednicu nemoj ga forsirati. Rekao ti je da želi smirenijim putem ostvariti jednu ozbiljnu vezu pa ti preporučam da poštuješ to i daš mu vremena da sam kaže je li spreman ući u brak. Naravno, ako ti želiš brak s njim. Mislim da je sasvim normalan, živi svoj život i svoju sumnjičavost izbaci iz glave. Na kraju krajeva, ono što je tebi lijepo i dobro ne mora biti svima. Dakle, toj bivšoj možda ipak nešto nije bilo dobro i zato je puklo. Prema tvojim riječima izgleda da si napokon našla nešto što je tako dobro da ne želiš izgubiti…Ti si sad s njim a njegova prošlost nije tvoja briga, gradi s njim kvalitetan odnos i uživaj u njemu…

Adam Veliki