Tea rješava vaše nedoumice

Poštovana,

Proučila sam "zakon o radu" i nikako mi nije jasna stavka godišnjeg odmora...
Da li je istina da mi privatnik može dati minimalnih 18 dana, bez obzira na to što imam više od 5 godina staža? Radni tjedan mi je 6 dana radim, pa dva slobodno, a kad računa g.o. skida mi 6 dana tjedno, ne broji nedjelje i praznike...ali...kako se dogodilo da sam na g.o. otišla od subote promjenio je priču i rekao da se ne broji da prva nedjelja, nego se sedmi dan koji padne ne broji u g.o., što mi nikako nema smisla, jer sam takvom računicom ostala bez još jednog dana.
Pa bih Vas zamolila, ako je moguće da mi odgovorite, da li je to u skladu sa zakonom, ili ga on kroji kako njemu paše?
Unaprijed zahvaljujem

Poštovana,

zakonom o radu propisan je minimalan broj dana godišnjeg odmora i on iznosi 18 radnih dana. Ukoliko ugovorom o radu nije ugovoren veći broj ili se ne primjenjuju odredbe nekog kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu koje propisuju veći broj dana godišnjeg odmora, poslodavac može ugovoriti minimalan broj od 18 radnih dana, bez obzira na Vaš radni staž.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, pri utvrđivanju trajanja go­diš­njeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana, znači svaki 7 dan se ne računa u trajanje godišnjeg odmora, kao niti blagdani ili neradni dani.
Dobro provjerite što Vam je ugovoreno u ugovoru o radu ili da li imate pravilnik o radu i kolektivni ugovor koji se primjenjuje na Vaš radni odnos, a ukoliko ništa drugo nije ugovoreno, poslodavac je postupio sukladno zakonu o radu.

Poštovana,

imam 22 godine i razvedene roditelje. Živim s majkom. Moj otac se odselio prije više od 15 godina. Nismo se viđali redovito, povremeno i često na moju inicijativu. Uglavnom je on prekidao kontakt na nekoliko godina iz meni nepoznatih razloga, a posljednji put sam ja jer nisam imala snage za njegove emocionalne probleme i neodgovornost. Ukupno je platio nekoliko alimentacija (desetak) i povremeno mi darovao nešto u razdobljima kad smo se viđali. U međuvremenu ne pita za mene. Prilikom razvoda psiholog je izjavio da je nesposoban brinuti se o nekomu (da nije sam dovoljno odrastao da bude otac). Moj problem je sljedeći: s obzirom da je vrlo neodgovoran prema novcu i da često upada u dugove, počela sam se bojati da nekakav dug ili jamstvo ne nasljedim od njega. Prijateljica mi je studentica prava i objasnila mi je da je moguće da ja postanem odgovorna za dugove koje on ne bi riješio. Zanima me, je li moj strah opravdan? Mogu li ja izgubiti svoju imovinu zbog njega? Je li pametno odreći ga se kod javnog bilježnika? I je li pametno uspostavljati kontakt s njim da ne ispadne jednog dana da mu nešto dugujem?

Poštovana,

sukladno zakonu o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Drugim riječima ako niste ništa naslijedili, ne možete odgovarati za dugove Vašeg oca, ma koliki oni bili. Isto tako, nasljednik koji se odrekao svog nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Bilo kakav kontakt s Vašim ocem nema utjecaja na Vašu odgovornost za dugove, bitno je samo da li ćete i koliku imovinu naslijediti  od Vašeg oca.

Tea Mrzljak