Tuga dolazi kasnije

Kada smo ljuti i razočarani, veliki dio naše energije odlazi na taj bijes koji osjećamo. Bez obzira što nas je razljutilo, iskaljujemo se na krivi način. Najčešće su to osobe koje su nam u blizini. Nekada se možda bolje maknuti i pustiti da se stvari ohlade, a nekada je potrebno i ostati.

Nakon svake kiše dolazi sunce. Ali dok kiša pada moguće je i da će grmjeti, sijevati, frcati munje. Kako preživjeti oluju? Najbolje je ne mijenjati ništa, ne pokušavati oduprijeti se već biti oluja i čekati da sve prođe svojim tokom. Nitko ne voli da ga se ljuti jer nas to najčešće čini tužnima.

Poslije svađe, a prije pomirenja... To je razdoblje u kojem razmišljamo jesmo li pretjerali, jesmo li pogriješili i hoće li se javiti čak i ako se zna da je kriv?! To je vrijeme u kojem bismo možda povukle mnoge riječi. Vrijeme u kojem zbog tuge često ni ne vidimo da polako izlazi sunce.

Nije rijetkost da se ljutnjom branimo od osjećaja. Nekada nam je teško priznati da nam netko fali ili da nam je stalo pa se nesvjesno naljutimo. Ne znajući da time pokazujemo da nam nije svejedno, druga strana nam pripisuje PMS. A sve dok ne postanemo sigurne da mu možemo vjerovati u svakoj situaciji, „one“ riječi će ostati neizrečene.

Možda je to tako zbog nesigurnosti, možda zbog bivših veza, a možda jednostavno ne želimo riskirati iako se sve čini savršenim. Jednom kad shvatimo da možemo jednostavno pustiti sve pa što bude, bit će, ne mora značiti da ćemo to i napraviti. Tek tada će nam svaka tuga biti razlog više da se držimo po strani. Ali dok ne budemo sigurne da se smijemo prepustiti nekome, ostajemo svoje.

Ne mora svemu doći kraj. Kada ta tuga nestane, preostaje nam samo smiješiti se jer bez obzira koliko ljuti bili, znamo da će se on javiti i znamo da će uskoro opet doći sunce. Držite svoje kišobrane u blizini, jer kada sljedeća oluja naiđe, nećete biti same pod njim.

 

Dora Rakić