Za veselje se treba potruditi!

Spremiti zabavu za 30ak ljudi nije nimalo lako. Pogotovo kada nije u pitanju tvoja svadba već neka druga proslava pa se sav trud i posao obavlja doma koristeći svu snagu prijatelja, roditelja i, naravno, dečka! Kuhanje i spremanje, pranje tanjura i peglanje stolnjaka najednom uopče ne padaju tako teško kao što je to inače. Polet koji se javlja misleći na svo veselje i smijeh koji će kroz nekoliko sati ispuniti vaše odaje, olakšava obavljanje svih zadataka na listi.

Kvačica po kvačica i polako će doći i taj tren kada ćemo obući najljepšu haljinu i mirišljave izlaći pred goste. No do tada se treba još dobro preznojiti mješajući tijesteninu koja se kuha, vadeći treći kolač po redu iz pećnice i režući paprikicu na najmanje moguće kockice. Najfinija Sacher torta je već dobro provjeren recept pa s njom u pravilu nema problema, no nova pita od brokule i mrkve, hm, ona je pomalo upitna. Kako želimo da oblik ostane savršen (kolko je to moguću) sve dok ne dođe na stol pred uzvanike, ne možemo probati naš eksperiment. Tako da ćemo vjerojatno sutra sa nestrpljenjem čekati reakcije ljudi oko sebe i nadati se najboljemu.

Ukoliko nam je obitelj divna i dobra, potrgat će se još i više od nas za tu zabavu. Tata će vjerojatno obaviti sve tehničke poslove, provesti žice za lampice koje mi želimo i dovući iz dućana tone raznih pića. Mama će sa druge strane obavljati više ''prčkave'' poslove, poslove u kojima se igra catering profesionalke i svojom sistematizacijom slaže svaki komad povrća po kuhinjskim plohama. Dečko će sa treće strane biti dostupan na svim poljima. Što ga zamolimo to će napraviti. A mi, iako znojne i umorne, osjećat ćemo se kao kraljice. U žurbi, između sto i jedne stvari koju pokušamo obaviti u isto vrijeme, stati ćemo na tren i vidjeti da svi ti ljudi to rade zbog nas. Jer nas vole. I ponosni su. I taj tren biti će nam dragocjen kao ništa do sada. Taj osjećaj ćemo znat vratiti i za pedeset godina kada se toga sjetimo. Osjećaj da je nekome stalo. A taj osjećaj će se kroz par sati ponoviti. Kada će svi ovi ljudi, lijepo obućeni i sa smješkom na licu uzdravljati nama u čast. I uvjereni smo da to stvarno misle. Oni su najbliži prijatelji i obitelj, njima je stvarno stalo. Njima je stvarno drago što će biti tamo. Naravno, sva ta fina hrana na stolu će pripomoći, gitara i lampice u kamenjari pridonijeti će toplini ugođaja. No ono što će nama grijati srce biti će puno jače od topline baklja u ljetnoj noći.

 

Lana Hudina