Zaboravili smo zelenilo...

Hrvatska je prošli tjedan na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju održanoj u Bruxellesu otvorila pregovore u poglavljima Okoliša i Ribarstva. Nakon dugo očekivanog odblokiravanja čeka nas dugotrajan proces osiguravanja ekološki prihvatljivih uvjeta za okoliš. No zadovoljenje europskog standarda neće biti samo dug, već i 10 milijardi eura skup posao.

Ponosni smo na činjenicu da je naša zemlja u ekološki prihvatljivom stanju. Jadransko more je čisto, biološka raznolikost na nivou, a voda još uvijek podobna za piće. No zastarjela tehnologija i netransparento reguliranje razvoja stavljaju nas u puno nepogodniju poziciju no što si zemlja s tako velikim prirodnim bogatstvom smije dopustiti.

U razgovoru s Danijelom Preradom iz Sisačke eko akcije rekao mi je kako se ekološke katastrofe kod nas najčešće događaju radi zastarjelih pogona.  Poduzeća u državnoj vlasti premalo ulažu u modernizaciju tehnologije u postrojenjima te ona postaju potencionalna prijetnja okolišu i ljudima. Sjetimo se samo niza eksplozija u Ininoj rafineriji u Sisku. No najveći problem je u manjkavom zakonodavstvu koje omogućava da politički moćnici sjede u nadzornim odborima firmi, što nas dovodi do slatkog pojma sukoba interesa gdje se ponovno novac jače i više zeleni no li sama ekologija.

Svaki dan smo svjedoci kako kapital nadmašuje dobrobit  prirode, ali i same ljudske vrste. Sjetimo se samo aktualne borbe za Varšavsku ulicu, gdje se 55 000 građana Zagreba izjasnilo za  netaknutu i pješačku ulicu, no to nije važno jer dokle god je nešto profitabilno onda je i opravdano. A građani kojih se pješačka zona i tiče nemaju pravo glasa. O mogu se oni suprotstaviti, mogu se stati nasuprot bagera i vezati željeznim šipkama, ali profit će ih odnijeti, prepilit će im cijevi i pregazit ih.

Naše prirodno okruženje danas je sve samo ne i prirodno. Asfalt, zgrade i armirani beton su nešto što ćemo puno češće susresti u našoj okolini prije nego obično stablo. Kao da je priroda zagušena pri razvoju industrije i širenju grada. U zemljopis se uvode novi termini poput urbanizacije, deruralizacije i metropolitanizacije kako bi se opisalo mahnito nicanje nebodera, ispušni plinovi industrijskih zona i podrhtavanje tla pri udaru odrezanog stabla o zemlju.

Pitam se samo kada će priroda imati pravo glasa? No nekoć nije bilo tako. Na Konferenciji Ujedinjenih naroda u Rio de Janeiru održanoj 1992. godine donesen je zaključak kako je ravnoteža između zaštite okoliša i ekonomskog razvitaka moguća. Upravo odluke te konferencije spadaju pod politiku zaštite okoliša Europske unije. Danas se čini da su ekologija i ekonomski razvoj oprečni pojmovi koji se međusobno isključuju.

U proteklih godinu dana slušamo o otapanju ledenjaka, o summitu u Kopenhagenu i mogućem potapanju otoka Maldiva, čak i najveći filmski hit Avatar zadire u svijest o očuvanju prirodnosti. Uznapredovali karcinom onečišćenja našeg planeta zahtjeva što hitnije djelovanje ne samo Hrvatske nego i cijelog svijeta. No kada je ograničenje ekonomskog napretka cijena koju SAD i Kina ne žele platiti čak niti kad Haiti planira nacionalno preseljenje pitam se gdje je nestalo ono racionalno u animale raconale. Nekako mi se čini da sav taj novac neće imati gdje egzistirati ako ne opstane i naša planeta.

Antonia Pejaković