Zašto njima toliko treba??

Jeste li se ikada zapitale iz kojeg razloga dečku kojem se sviđamo i koji se vrlo očito nama sviđa treba toliko da nas poljubi? Moji svaki poljubac je bio dugo iščekivani. Dobro, ne baš svaki no svaki onaj do kojeg mi je stalo i koji sam priželjkivala ili o njemu maštala. Na tome mogu zahvalitit dotičnim momcima koji su mi omogućili i više nego potrebnog vremena za maštanje. Svjetom kruži mit kako su žene sramežljive, a meni se sve više čini da je druga polovica dvostruko sramežljivija od nas.

Prvi poljubac iščekivala sam cijelo ljeto da bi se dogodio potpuno neočekivano te prosječno romantično. Slijedeći bitni poljubac načekavala sam pola godine, dok se dotični dečko premišljao i kalkulirao. Kada se napokon odlučio, oboje smo znali da je to pravi korak, no svejedno mu je trebalo toliko dugo. Treći kandidat, uf, njega sam čekala više od godine dana. Nemojte mislit da sam u tom periodu samo čekala, ali nije da sam ga prekrižila. Možda to sa vremenom postane izazov, kada mu u očima vidiš strah, kada osjetiš premišljanje i neodlučnost, možda je to ono što nas, ili možda samo mene, drži tu dok se nešto ne dogodi, makar za to trebalo godina, dvije. I onda nije ništa posebno, lijepo je i po mogućnosti romantično, ali nakon tolikog čekanja ni do koljena priželjkivanome. I onda to odvališ, križaš jednog na popisu i ideš dalje, tko god da je slijedeći pretpostavljaš da će skupljat snagu kao da skače bungie-jumping, a ne za običan poljubac.

Slijedeći je bolji od ostalih, skuplja snagu samo nekoliko sati, ali u to vrijeme čitaš sa njega sve znakove. Prstima crta slova i crte po zamagljenom staklu auta, premješta kišobran desetak puta, trese nogom, primakne se pa odmakne. Gledaš to i misliš: Zar on stvarno misli da ne vidim što mu se u glavi dešava?! U jednu ruku zabavlja te to. Gledaš njega kako se meškolji, kako ne zna što će sam sa sobom, a ti mirno sjediš, napučila si usne i slatko se osmjehuješ. I čekaš. Kad tad će te poljubiti. I to će biti zadnji takav poljubac s njim. Prvi i zadnji. Svi ostali će biti već normalniji, biti će s vremenom uhodaniji i spontani, neće biti iščekivani, ali će ponekad biti priželjkivani.

Njegovo meškoljenje više nećeš smatrati simpatičnim i seksi, već ćeš ga tumačit kao lijenost ili odbojnost. Od tog prvog poljupca, sve će se promijeniti. Vjerojatno i je zato toliko slatki, a možda su i oni toga svijesni pa odtud tolike pripreme. No, zahvaljujući njima, prvi poljubac nije kratki trenutak, to je cijeli period u kojem se za njega pripremamo i zbog toga ga možemo dobro upamtiti, upiti sve detalje i kada god poželimo isponova vrtiti u svojoj mašti. Pa ako poželimo, možemo malo i ubrzati tu scenu! :)

 

Lana Hudina